Na današnji dan 12.5. 1866. rođen je sv. Leopold Mandić u Herceg Novom u Kotarskome zaljevu. Zvali su ga apostolom ispovijedaonice jer je veliki dio svoga života proveo slušajući, odrešujući, savjetujući sve koji bi mu dalazili, privučeni njegovom dobrotom i poniznom mudrošću vjerodostojna svjedoka ljubavi Božje.
Kao franjevac kapucin, ispovijedaonica je fra Leopoldu postala poljem njegova apostolata: prvo u Veneciji, pa Zadru, Bassanu del Grappa, Kopru, Thieneu te od 1909. u Padovi.Onaj tko bi se kod njega jednom ispovijedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanošću, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožetim ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj te hranjenim svetom Euharistijom.
Velika želja fra Leopolda je bila postati misionar u svojoj zemljji, oduvijek razdiranoj vjerskim napetostima, kako bi u krilo katoličke Crkve vratio sve koji su se iz njega udaljili. Ipak se zadovoljio biti misionar duhom, po uzoru na Malu Tereziju, prikazujući na tu nakanu svete mise i molitve.
Fra Leopold je umro 30. Srpnja 1942. u Padovi, a njegovu je pogrebu prisustvovao čitav grad. Svatko je usred rata, imao što zamoliti toga svetoga redovnika, koji je s neba mogao pružiti svoj zagovor. Njegov je grob na mjesnom groblje ubrzo postao metom snažne i sve veće pobožnosti, koja je umnožila nakon što je , 14. Svibnja 1944, među ruševinama bombardirana samostana njegova ispovijedaonica pronađena netaknuta, kao mjestu na kojemu je čitava života svjedočio milosrdnu ljubav Božju. Njegovo je svetište postalo još jednim nezaobilaznim ciljem hodočasnika, koji odolaze u Padovu iskazati štovanje svetome Antuni, također franjevačkome redovniku. Fra Leopolda svetim je proglasio papa Ivan Pavao II 16. listopada 1983. Godine.
