Sinodalni proces o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu samo je nekoliko tjedana udaljen od prve faze koja će se započeti 4. listopada u Rimu, a druga faza se planira u listopadu 2024. Mjesna, biskupijska, nacionalna i kontinentalna faza su zaključene. Nakon više od dvije godine procesa, sada se govore neke neobično stvari – i to od strane najvećih zagovornika sinodalnog procesa.
Uzmite u obzir samo tri glasa – samog Svetog Oca, kardinala Blasea Cupicha iz Chicaga i isusovca oca Jamesa Martina. Posljednju dvojicu papa Franjo imenovao je članovima sinode s pravom glasa. Kardinala Cupicha za člana nisu izabrali njegova braća biskupi u Sjedinjenim Državama.
Sveti Otac
Prošlog je mjeseca papa Franjo priznao da se cijeli sinodalni proces mnogima čini upravo onom vrstom crkvene samozaokupljenosti na koju se Sveti Otac žalio od svog izbora.
“Jako sam svjestan da se govor o ‘sinodi o sinodalnosti’ može činiti nečim nejasnim, samoreferentnim, pretjerano tehničkim i od malog interesa za širu javnost”, rekao je papa Franjo 26. kolovoza.
Doista, i drugi dijele papinu frustraciju zbog nedostatka interesa i zbunjenosti oko cijelog procesa u svim njegovim fazama, od župne do konačne sinode biskupa.
U studenom 2021., kada je sinodalni proces tek predstavljen, nadbiskup Christophe Pierre, apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama, rekao je da, ako bi to bio “sastanak o sastancima”, to bilo “čistilište”. Doista, sama “ideja o održavanju sastanka o sastancima” značila bi da “bismo sigurno bili u jednom od donjih krugova Danteovog pakla!”
Osamnaest mjeseci kasnije, nadbiskup Pierre ponovno se obratio američkim biskupima i ton nije bio tako bezbrižan, zamijenjen mračnim priznanjem “da se još uvijek borimo s razumijevanjem sinodalnosti”.
Budući da nije uspio oduševiti ljude s novim “načinom bivanja Crkve”, Sveti je Otac nedavno počeo uvjeravati ljude da se radi o vrlo starom načinu postojanja Crkve.
“[Sv. Pavao VI.] stvorio je Tajništvo Biskupske sinode jer je uvidio da je u Zapadnoj Crkvi sinodalnost nestala, dok u Istočnoj Crkvi imaju tu dimenziju”, rekao je papa Franjo u kolovozu.
Kardinal Cupich
Nadbiskup Chicaga zauzeo je stav u svojim lokalnim katoličkim novinama, optužujući kritičare za “raspirivanje strahova” sugerirajući da bi okupljanje moglo “radikalno promijeniti crkveno učenje i praksu”, iako je kardinal Robert McElroy iz San Diega, napisao da Crkva treba činiti upravo to, zagovarajući “otvoreno” pristupanje svetoj pričesti, što Crkva, slijedeći biblijski nauk sv. Pavla, ne naučava.
Kardinala McElroya također je na sinodu pozvao Sveti Otac, nakon što ga, poput kardinala Cupicha, nisu uspjeli izabrati njegova braća biskupi.
Kardinal Cupich ponovio je istočnjački pristup, rekavši da je to “drevna stvarnost” u Katoličkoj Crkvi koja ne bi trebala nikoga uznemiravati.
Koliko daleko ide kardinal Cupich da pobudi entuzijazam za sinodu? Prošlog mjeseca, u poruci Svjetskom parlamentu religija koji se sastao u Chicagu – čiji je voditelj programa bila prava vještica – napisao je da je “parlament jedinstvena prilika za katolike Chicaga da sudjeluju u pozivu pape Franje na rastu u više sinodalnu Crkvu.”
Sveti je Otac više puta naglašavao, uporno i neprestano, da sinoda nije “parlament”. Ipak, kardinal Cupich vidi određeni sklad između sinodalnog procesa i vještica u Svjetskom parlamentu religija. To bi moglo zabrinuti neke ljude i potkopati viziju pape Franje za ovaj sinodalni proces.
Otac James Martin
Otac James Martin, pišući u časopisu America prije vlastitog sudjelovanja na Sinodi, otkriva podrijetlo cijelog projekta sinodalnosti u shvaćanju savjesti Svetog Oca. Stoga otac Martin nastoji ublažiti strahove o sinodskom procesu o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu tako što cijelu vježbu predstavlja opširnim razvojem odgovora Svetog Oca na pitanje o homoseksualnim svećenicima: “Tko sam ja da sudim?”
Za oca Martina, za kojeg su homoseksualnost i transrodnost pastoralni prioritet, “Tko sam ja da sudim?” bio je vrhunac pontifikata. On predlaže da sinodalni proces bude prilika da se ponovno proživi taj trenutak uz planetarni zagrljaj.
Martin sa svoje strane nije gledao toliko na istok, koliko je gledao ravno u nebo.
“Prvo, vjerujemo li u Duha Svetoga?” upitao je. “I drugo, vjerujemo li da je Duh Sveti aktivan kako u ovom okupljanju vjernika, tako i u individualnim savjestima ljudi koji sudjeluju na sinodi?”
“Vjerujemo li u Duha Svetoga?” upitao je.
Istočne Crkve
Ako trenutni sinodalni proces ponovno otkriva drevnu stvarnost Duha koji govori onim Crkvama kojima upravljaju sinode, nije li relevantno da se sam proces odvija usred najveća kriza sinodalnosti u povijesti?
Čemu onda pouzdanje da Duh Sveti govori kroz sinodalne procese?
Govori li Duh Sveti kroz sinode Moskovske ruske pravoslavne Crkve, koja je ekskomunicirala Bartolomeja, ekumenskog patrijarha Carigrada?
Govori li Duh Sveti kroz sinod Pravoslavne crkve u Aleksandriji, koja je prekinula zajedništvo s Moskovskom patrijaršijom, nakon što je ruski sinod “upao” na kanonsko područje Aleksandrije?
Govori li Duh Sveti kroz sinodu Engleske Crkve koja je odobrila mogućnost blagoslova istospolnih zajednica? Ili Duh Sveti govori kroz one anglikanske primate, koji predstavljaju više od 80% anglikanskih biskupija diljem svijeta, koji su prekinuli zajedništvo s nadbiskupom Canterburyja zbog tog pitanja?
Govori li Duh Sveti kroz sinodu Ukrajinske grkokatoličke Crkve, najveće od istočnih crkava, kada otvoreno govori papi Franji da su njegove riječi o Rusiji i Ukrajini izazvale “duboku bol” i pružile potporu njihovim neprijateljima?
Previše je lako reći da treba vjerovati sinodskom procesu o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu jer na Istoku postoje sinode i jer Nicejsko vjerovanje ispovijeda vjeru u Duha Svetoga. Ovi novi argumenti baš i neće ublažiti strahove više nego prethodni argumenti.
Govori li Duh Sveti kroz kardinala McElroya kada poziva na promjene u učenju svetog Pavla o Euharistiji?
Svakako je dobro da se otac Martin pouzdaje u Duha Svetoga. To ne znači kako vjerujem da Duh Sveti govori kroz oca Martina. Ili u sinodskom procesu u cjelini. Kao što pokazuje globalna kriza sinodalnosti, Duh Sveti ponekad ne govori kroz sinodalnost.
Inzistirati na tome da je Duh Sveti živ i u Crkvi jednostavno znači biti katolik. Međutim, inzistirati na tome da je On uvijek prisutan u sinodalnim strukturama, ili u ovom sinodskom procesu o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu, slučaj je koji se mora dokazati, a ne samo ustvrditi.
