“Kongo, a ne Rajna, od sada će teći u Tiber”, rekao je katolički komentator Scott Smith na Twitteru, prepravljajući staru izreku sugerirajući da će Afrika, a ne Njemačka, imati veliki utjecaj na buduća zbivanja u Vatikanu.
No, dok utjecaj odgovora afričkih katoličkih vođa na Fiducia Supplicans može istaknuti sazrijevanje i rastući utjecaj Afrike, činjenica da je dokument uopće objavljen može biti znak da afrički kontekst još uvijek nije dovoljno cijenjen u Rimu.
Zapravo, iako odgovor afričkih biskupa može biti znak njihovog rastućeg vodstva u sveopćoj Crkvi, glavni motiv iza njihove reakcije bio je izbjegavanje pastoralne katastrofe kod kuće.
U Africi je rašireno odbacivanje homoseksualnih odnosa kao onih koji su u suprotnosti s prirodnim zakonom i Božjim planom, ujedinjujući katolike, druge kršćane, muslimane pa čak i one koji pripadaju tradicionalnim afričkim religijama.
Stoga, kada je medijsko izvještavanje o Fiducia Supplicans počelo širiti percepciju da Katolička Crkva mijenja svoje učenje o homoseksualnosti, crkvene starješine je manje brinulo hoće li afrički katolici prihvatiti lažna uvjerenja o ljudskoj seksualnosti, a više može li to dovesti u pitanje legitimnost same Crkve.
Zabrinutost oko mogućnosti da Fiducia Supplican izazove skandal dolazi u vrijeme kada pentekostalizam raste diljem afričkog kontinenta, a pastiri često pokušavaju preobratiti ljude od Katoličke Crkve.
“Ovo bi bio izvrstan instrument napada na Crkvu”, objasnio je Paul Oyebiyi, predsjednik Katoličke akcije u nigerijskoj biskupiji Osogbo.
Opasnost objašnjava brzinu odgovora mnogih afričkih biskupa.
“Bilo je potrebno odmah nešto reći”, objasnio je i otac Akinwale.
“Ako ne, bilo bi to loše upravljanje rastom Crkve u Africi.”
Da publikacija Fiducia Supplicans nije uzela u obzir Afriku, to ne bi bilo prvi put da su glasovi s tog kontinenta odbačeni na najvišim razinama crkvenog upravljanja.
Na Sinodi 2014., njemački kardinal Walter Kasper, kojeg su neki u to vrijeme prozvali “Papinim teologom”, kontroverzno je rekao da nam Afrikanci “ne bi trebali previše govoriti što moramo učiniti” u smislu reformiranja crkvenog nauka o spolnosti.
Otac Akinwale rekao je kako odbacivanje doprinosa Afrike univerzalnoj Crkvi od strane kardinala Kaspera “i dalje odjekuje” u glavama crkvenih vođa na njegovom kontinentu.
“Poznajem nekoliko ljudi koji misle da je to još uvijek na dnevnom redu”, primijetio je dominikanski teolog.
Nadalje, rekao je da objava teksta nedugo nakon listopadske Sinode o sinodalnosti “ne daje dojam da su afrički biskupi slušani na sinodi”.
Kardinal Ambongo je otišao dalje, izjavivši 25. siječnja da je Fiducia Supplicans “donijela diskreditaciju sinode o sinodalnosti”.
“Objavljivanje ovog dokumenta, između dva zasjedanja Sinode, većina je ljudi doživjela kao plod sinode, a nema nikakve veze sa sinodom.”
Unatoč svemu tome, afrički katolici spremni su učiniti sve da se njihov glas čuje u široj Crkvi.
Zapravo, čak i prije nego što je Fiducia Suplicans objavljen, kardinal Ambongo započeo je reformu s ciljem da Crkva u Africi ima veći utjecaj na razgovore na razini sveopće Crkve.
Biskup Badejo rekao je da je “održavanje Crkve u najtežim trenucima” prirodna uloga Afrike. Na kraju krajeva, rekao je, Afrika je bila ta koja je pružila utočište Svetoj obitelji kada su bježali od kralja Heroda u Egipat.
I sada, u vrijeme kada zapadnom kulturom sve više dominiraju sekularne ideologije protivne Evanđelju, on vjeruje da je Afrika spremna igrati sličnu ulogu za dobrobit šire Crkve.
“Postoji osjećaj u kojem mnogi Afrikanci, sa zapadnjačkim obrazovanjem i inače, osjećaju da je došlo vrijeme da afrički crkveni vođe preuzmu ulogu vodstva, i stabiliziraju Petrovu lađu,” rekao je nigerijski biskup, navodeći zabrinutost da bi Katolička Crkva u Europi “mogla izgubiti fokus”.
Crkva u Africi ima svoj dio izazova, uključujući plemenske sukobe, vjerski sinkretizam, poligamiju, uspon islamskih militantnih skupina kao što je Boko Haram i ideološku kolonizaciju sa Zapada. Ali afrički katolici naglašavaju da su predanost njihove kulture zajednici, obitelji, religioznosti i komplementarnosti spolova potrebni protuotrovi za probleme na Zapadu.
“Mislim da rješenje pokazuje da Afrika može biti pastoralni izvor za cijelu Crkvu”, rekao je otac Salifu. Ali da bi se čuo glas Afrike, naglasio je kako Crkva ne može privilegirati glasove iz Europe, samo zato što imaju više bogatstva i prestiža.
“Ako ćemo biti sinodalni, onda moramo biti jednaki”, rekao je Ganac. “Nitko ne bi trebao imati prednost.”
Oyebiyi je rekao da je afrički odgovor na Fiducia Supplicans “veliki znak rasta i sazrijevanja iz Afrike”. Nakon svega, istaknuo je, katoličanstvo u Africi prije samo 50 godina bilo je u povoju, a mnogi lokalni crkveni vođe bili su misionari sa Zapada.
Ali danas se “Crkva utjelovila u afričku kulturu i afrički ljudi vode Crkvu.”
“To je došlo toliko do izražaja da ni Vatikan to više ne može ignorirati.”
