Italija se suočava s katastrofalnim potunoćem vjere jer je stopa posjećenosti mise naglo pala na 10 posto stanovništva, a u nekim područjima čak i manje.
Stalno, čak ubrzano, opadanje prakticiranja katoličke vjere među Talijanima detaljno je opisano u novoj studiji koju je objavio profesor Luca Diotallevi sa Sveučilišta u Rimu u knjizi pod naslovom La messa è sbiadita: La partecipazione ai riti religiosi in Italia dal 1993. al 2019.
U knjizi Diotallevi ispituje brojke, demografiju i moguće uzroke naglog pada posjećivanja nedjeljne mise u Italiji u posljednjih 30 godina. Prema njegovim nalazima, talijanski katolicizam je na korak od nestajanja.
Prema Diotallevijevoj studiji, koja se temelji na brojkama ISTAT-a, talijanskog nacionalnog instituta za statistiku, posjećenost mise u Italiji je u slobodnom padu od 1993., s izrazitijim padom od 2005. i još jednim padom 2020. i 2021., što odgovara razdoblju pandemije COVID-19. U 2017. prvi je put broj talijanskih katolika koji “nikad” ne idu na misu premašio broj onih koji su izjavili da dolaze “barem jednom tjedno”.
Diotallevijeva studija također je otkrila demografske trendove u padu posjećivanja mise u Italiji. Jedan značajan trend bio je znantan porast napuštanja vjere od strane talijanskih žena, koje su se u katoličkoj naciji nekoć smatrale “stupovima župe”.
Ističući posljedice za tradicionalni način predaje vjere u domu, talijanski autor tvrdi kako napuštanje prakticiranja katoličanstva od strane talijanskih žena znači drastičan daljnji pad koji će se vidjeti u sljedećoj generaciji, koja će biti odgojena bez vjere.
Napisao je: “Budući da su žene u Italiji tradicionalno bile protagonistice u prenošenju vjerskih običaja i vjerovanja na mlađe generacije, a žene su također često bile najjača veza između odraslih i vjere – na primjer, u obiteljskim zajednicama – bijeg starijih žena od vjerskih obreda, koji traje već nekoliko desetljeća, bremenit je posljedicama za sadašnjost, a još više za budućnost vjere u Italiji, a time i za društvo i kulturu ove zemlje.”
Istražujući moguće uzroke tako katastrofalnog napuštanja katolicizma u zemlji u kojoj se nalazi središte Crkve, rimski je profesor pretpostavio da su među vjerojatnim uzrocima liturgijske zlouporabe i preokreti kojima je Crkva u Italiji bila izložena. Posebno je ukazao na “progresivnu spektakularizaciju vatikanskih liturgija koja se dogodila tijekom protekla tri pontifikata” u Rimu, kao i na liturgijske inovacije kojima je talijansko svećenstvo sablažnjavalo vjerne katolike.
Da i ne spominjemo mnoge moralne, doktrinarne i financijske skandale kojima je Vatikan dugo bio prožet, a koji su sigurno odvratili talijanske katolike od povjerenja u Crkvu i prakticiranja vjere.
Strašna dijagnoza profesora Diotallevija je da će se vrlo brzo u Italiji prakticiranje katoličke vjere kroz pohađanje nedjeljne mise “smanjiti na brojku koja se približava 10% stanovništva, što u mnogim dijelovima zemlje već odgovara stvarnoj brojci”.
Kriza religije danas, zaključuje, očituje se u skorom gotovo potpunom kolapsu katolicizma u zemlji koja je proizvela više od 200 papa, a u čijem se središtu nalazi srce Crkve.
