Onima koji prate popularnu kulturu, ne treba posebno predstavljati Bill Mahera i Ricky Gervaisa. Obojica su komičari koji su se ismijavali s tradicionalnim vrijednostima općenito, a posebno religijom. Naravno, ni Maher ni Gervais nisu prijatelji Crkve.
Ipak, čini se da su se oba komičara zasitila transrodnih laži. Možda zbog godina (obojica su u 60-ima), ili zbog sigurnosti svog uspjeha, ili samo zbog spoznaje koliko je transrodni pokret postao lud, Maher i Gervais su, barem što se tiče ovog pitanja, iskočili iz ljevičarskog vlaka.
Nije iznenađujuće da su oba komičara bila žestoko napadnuta od strane ”woke” mafije. Nazivali su ih “transfobičnima”, najnovijom izmišljenom etiketom mržnje, i optuženi su za poticanje mržnje i nasilja. Do sada niti jedan komičar nije odustao od svojih primjedbi.
Zašto je ovo važno? Zašto bi katolike uopće bilo briga što dva sredovječna liberalna ateistička komičara misle o ovoj temi? Značajno je jer pokazuje da su laži seksualne revolucije možda konačno otišle predaleko.
Prva laž seksualne revolucije bila je da će umjetna kontrola rađanja osloboditi žene i učiniti seks ugodnijim za sve, tako što će prekinuti vezu s reprodukcijom. Papa Pavao VI. prozreo je ovu laž u Humanae Vitae. Naš svijet je pretrpio užasne posljedice raširene uporabe kontracepcije, a sve prisutna laž predstavlja promiskuitetni život zabavnim i bezbrižnim.
Druga laž bila je da pobačaj nije ubojstvo i da je nužna usluga revoluciji. Ova laž je dovela do smrti milijuna nevinih beba, ali se olako prešlo preko toga jer ljudi ne mogu vidjeti žrtve. Naša kultura je uspjela samu sebe uvjeriti da je nerođeno dijete samo nakupina tkiva, bez obzira što znanost govori.
Treća laž revolucije bila je da je homoseksualnost normalna i prirodna. Temelj za ovu laž postavljen je prihvaćanjem umjetne kontrole rađanja, a time i prekidom posljedica seksualnih odnosa i rađanja, a poduprt je pogrešnim pojmom “ljubavi”. Ova nova koncepcija redefinirala je ljubav od samopožrtvovne želje za dobrom drugoga do sebične želje da se osjeća dobro. Iako se homoseksualnost oduvijek smatrala poremećajem u kulturama kroz povijest, ovu laž je bilo iznenađujuće lako prekriti, budući da su koncepti poput ljubavi i svrhe seksualne aktivnosti ezoterični u glavama mnogih.
Četvrta laž, transrodnost, izbila je na scenu posljednjih godina, ali je naišla na iznenađujući otpor strana koje su općenito bile uključene u seksualnu revoluciju. To je zato što je ovu laž daleko teže sakriti. Nije konceptualna i nije skrivena: muškarac koji se izjašnjava kao žena gleda vam pravo u lice i govori vam da je bijelo crno, a gore dolje. Nema lijepih i otmjenih objašnjenja koja bi vam pomogla da povjerujete u laž. Morate odbaciti ono što vam vaša osjetila — i svaki djelić zdravog razuma — govore. Ovo se teže prodaje javnosti.
Moguće je da je odbacivanje transgenderizma od strane poznatih osoba poput Rowling, Mahera i Gervaisa znak da je seksualna revolucija konačno pretjerala. Oni koji imaju oči da vide i uši da čuju odavno su prepoznali strašne posljedice revolucije u smrti, uništenim životima i propalim obiteljima. Ali revolucionari su bili stručnjaci u skrivanju te stvarnosti. Sakriti nešto poput nabildanog muškarca koji dominira ženskim sportom na nacionalnoj televiziji, međutim, malo je teže prodati.
Činjenica da se čak i neki ljevičari počinju odupirati posljednjoj laži seksualne revolucije trebala bi nas ispuniti nadom. Možda se nakon pola stoljeća uništavanja života, revolucionarna kuća od karata konačno ruši. Možda će jednom kad ljudi vide laži iza transrodnosti, vidjeti i laži iza homoseksualnosti, pobačaja i umjetne kontracepcije. Ako to učine, mi bismo trebali biti tu da im poželimo dobrodošlicu, ne govoreći “što smo vam rekli”, već “dobro došli u stvarnost”.
