Naslovnica Društvo Je li učenje o homoseksualnosti naša prva crta obrane?

Je li učenje o homoseksualnosti naša prva crta obrane?

Ako ste general i želite probiti neprijateljsku crtu obrane, pronađite njegovu najranjiviju točku i napadnite ga upravo na toj točki iznimnom koncentracijom snaga. Kada se probijete, u tom trenutku postoji dobra šansa da će se njegova cijela linija obrane srušiti. Dobit ćete bitku, možda čak i rat.

Najosjetljivija točka katoličanstva, dok se brani od napada današnjeg ateizma, jest njegovo drevno učenje da je homoseksualnost teški grijeh. Mnogi naši nominalni branitelji vjere zapravo i ne vjeruju da je ovu točku u našoj liniji obrane vrijedno braniti, barem ne herojskim snagama. Neki naši “branitelji” čak su prilično voljni dopustiti neprijatelju da uđe kroz pukotinu u ovom trenutku.

Kad jednom ne uspijemo obraniti naše učenje o homoseksualnosti, kad jednom dopustimo neprijatelju da probije naše linije na tom mjestu, može li itko osim budale sumnjati da će se i drugi dijelovi naše obrane također srušiti? Ako je homoseksualno ponašanje dopušteno, kako ćemo moći reći da je blud ozbiljan grijeh, pa čak i preljub?

Jednom kad napustimo stare moralne doktrine o pitanju spolnosti, kako ćemo moći održati naše stare moralne doktrine o laganju, varanju i krađi, a da ne spominjemo naša učenja o korištenju fizičke sile?

I kad jednom napustimo svoje moralne doktrine, kako ćemo moći održati naše dogme u vezi s određenim bitnim čudima, npr. Djevičansko rođenje, Uskrsnuće, Istinska Kristova prisutnost u Euharistiji? Konačno, teško ćemo povjerovati u Utjelovljenje ili Trojstvo ili čak u samo postojanje nekog loše definiranog Boga.

Katolicizam je sustav; svaki dio je međusobno povezan s drugim dijelom i ovisi o njemu; neka se jedan dio sruši, cijeli sustav može biti u opasnosti. Možda ne preko noći. Ali prije ili kasnije. Rim nije izgrađen za jedan dan; niti je pao za jedan dan.

Ateistički neprijatelj osjeća da je blizu pobjede. Otuda njegova ogromna koncentracija propagandnih snaga na ovoj ranjivoj točki – kao što su Hollywood, popularna glazba, novinarski mediji, naša sveučilišta i pravni fakulteti, naše javne škole i većina političkih stranaka.

Tko toga nije svjestan sigurno je prespavao posljednji mjesec lipanj, takozvani Mjesec ponosa. Ali ovaj veliki propagandni napad nije ograničen na Mjesec ponosa. Daleko od toga. To je napad koji traje 12 mjeseci/24 sata dnevno. I govori nam, bez prestanka, da su homoseksualna želja i homoseksualni odnosi sjajne stvari. I da je izgovarati negativne riječi o tim stvarima, ili čak imati negativne misli o njima, jako zločesto.

Što mi katolici, prije svega naši biskupi i svećenici, možemo učiniti da obranimo vjeru u ovoj točki najveće ranjivosti? Kao prvo, mogli bismo usvojiti kao naš moto riječi velikog abolicionista Williama Lloyda Garrisona: “Ozbiljan sam – neću dvoumiti – neću se opravdavati – neću se povući ni za milimetar – i bit ću saslušan.”

To ne znači da moramo ponovno kriminalizirati homoseksualno ponašanje. Prekasno je za to. Osim toga, moramo napraviti jasnu razliku između moralne dopuštenosti i zakonske dopuštenosti. Religija poput naše, koja je stoljećima dopuštala zakonsku toleranciju prostitucije, može dopustiti zakonsku toleranciju homoseksualizma.

Ali moramo učiniti sve što možemo kako bismo zaustavili javno veličanje homoseksualnosti, veličanje koje potkopava temelje naše vjere i kvari srca i umove naše mladeži. U najmanju ruku, moramo s krovova vikati poruku koju je naša religija naviještala još od dana apostola, naime da je homoseksualno ponašanje teški grijeh, porok suprotan prirodi.

Za to će biti potrebna određena količina hrabrosti. Ali ne i ogromna hrabrost. To nije hrabrost koja je potrebna kad se treba suočiti s mučeničkom smrću. Umjesto toga, to je hrabrost potrebna da se suočimo s uvredama kao što su “homofob”, “bigot” ili “mrzitelj”. U nekoliko slučajeva, hrabrost potrebna da se suočiš s gubitkom prilike za posao, čak i s gubitkom posla.

Ako, s druge strane, odlučimo ne braniti učenje o homoseksualnosti koje datira još iz doba apostola, pa čak i ranije iz židovske tradicije, vjera koju će naši potomci nasljediti neće biti ništa više od sjene katoličke vjere predane nam od apostola.

Izvor