Prije pet godina, 1. srpnja, papa Franjo razriješio je dužnosti prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinala Gerharda Müllera, uzdigavši mu zamjenika na njegovo mjesto.
Dakle, prvi isusovački papa je za prefekta imenovao kolegu isusovca, nadbiskupa Luisa Ladariju, te je Družba Isusova dobila potpunu kontrolu nad doktrinarnim pitanjima u Rimskoj kuriji.
Brinuo sam se za isusovca kao glavnog doktrinarnog dužnosnika u Crkvi, ali ne zato što je njegova pravovjernost bila upitna, nego zato što su svi stariji isusovci morali, iz nužnosti, cijeli život učiti živjeti s nepravovjernošću kao cijenom održavanja mira u zajednici.
Mjeseci koji su prethodili imenovanju kardinala Ladarije stavili su to pitanje u širi fokus. Generalni poglavar isusovaca, otac Arturo Sosa, dao je dva široko publicirana komentara u kojima niječe istine vjere. Prvotno je zanijekao povijesnost Evanđelja, kako je svečano potvrđeno na Tridentskom i Drugom vatikanskom saboru. Onda je zanijekao osobnu stvarnost đavla, istinu koju je i papa Franjo često naglašavao.
A u siječnju 2017., osoba od povjerenja samog pape, isusovac otac Antonio Spadaro, objavio je tweet u kojem je tvrdio da “Teologija nije #matematika. 2 + 2 u #teologiji može činiti 5.” Dei Filius sa Prvog vatikanskog sabora i Fides et Ratio svetog Ivana Pavla II. zauzeli su drugačiji stav.
Papa nije reagirao ni na jednu uvredu protiv katoličke istine. Hoće li i njegov novi prefekt učiniti isto?
To je bilo pitanje prije pet godina. Mandat kardinala Ladarije sada je istekao – navodni razlog za papinsku smjenu kardinala Müllera – jer mu je 78 godina. Dakle, kako je prošlo, kada isusovački prefekt služi papi isusovcu?
Kardinal Ladaria bio je, što ne iznenađuje one koji su pratili njegovu dugu karijeru, prefekt vrijedan divljenja. Ipak, morao je učiniti dosta sleganja ramenima u odnosu na svoju braću isusovce.
Uzmite u obzir samo ovu prošlu godinu, koju su isusovci slavili kao Ignacijevu godinu, kojom se obilježava 500. obljetnica Ignacijeva obraćenja (svibanj 1521.) i 400. obljetnica njegove kanonizacije (ožujak 1622.). Padaju mi na pamet tri primjera.
Kardinal Jean-Claude Hollerich, iz Luksemburga, predsjednik je Europske biskupske konferencije te je imenovan za generalnog referatora Sinode o sinodalnosti. Njemu djelomično pripada vođenje sinodalnog procesa, a imati će vodeću ulogu na sinodi o samoj sinodalnosti, koju neki promiču kao najvažniju crkvenu inicijativu od Drugog vatikanskog sabora.
U veljači je rekao da učenje Crkve o homoseksualnosti “nije ispravno” i da se mora “promijeniti” s obzirom da se temelji na zastarjeloj “znanosti”.
Što prefekt Kongregacije za nauk vjere treba učiniti kada jedan od najviših kardinala u svijetu kaže da je nauk Crkve pogrešan? Ako je Isusovac, samo slegne ramenima. Uostalom, papa isusovac nije ponudio nikakav komentar ili ispravak i kardinal Hollerich ga često viđa.
Također u veljači, kardinal Michael Czerny, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja, otišao je na dug put do zapadne obale Kanade kako bi propovijedao na sprovodu biskupa Remija De Rooa.
Biskup De Roo, od vremena kada je imenovan 1962., nije se slagao s katoličkim učenjem i osobno je predsjedao raznim liturgijskim zloporabama. Ostavio je svoju biskupiju u katastrofalnom stanju, pastoralno i financijski, ali što je Czerny propovijedao na sprovodu; “Iznad svega, on je bio koncilski otac koji je posvetio sljedećih 55 godina stalnom otkrivanju što znači živjeti kao koncilski kršćanin i kao koncilska Crkva… a sada i kao sinodalna Crkva,”
Što prefekt Kongregacije za nauk vjere treba učiniti kada jedan od starijih kurijalnih kardinala tako hvali jednog od vodećih biskupa odgovornih za neposredne postkoncilske podjele u Crkvi? Ako je Isusovac, samo slegne ramenima. Uostalom, papa isusovac šalje kardinala Czernyja kao jednog od svojih najpouzdanijih izaslanika.
U travnju je novi isusovački biskup Hong Konga, bivši isusovački provincijal Stephen Chow, iskoristio priliku kako bi izrazio nadu za ređenje žena.
Biskup Chow “prešao je na engleski, samo kako bi se obratio našoj zaređenoj braći, a nadam se jednog dana možda i zaređenoj sestri.”
Što prefekt Kongregacije za nauk vjere treba učiniti kada biskup u jednom od najvažnijih svjetskih gradova implicira da nepogrešivi nauk Crkve, koji je opetovano branio sam papa Franjo, nije točan? Ako je Isusovac, samo slegne ramenima. Uostalom, papa isusovac proveo je više od godinu dana birajući biskupa Chowa za delikatnu dužnost i vjerojatno su razmatrana doktrinarna pitanja.
Kardinal Ladaria vodio je neke teške dosjee u svom petogodišnjem mandatu – ponajviše zbog Crkvu u Njemačkoj. Nakon te službe možda će se veseliti mirovini. A njegovom nasljedniku možda će biti lakše ispravljati svojeglave isusovce ako on sam nije iz te Družbe.
