Neki dan sam putem Facebook-a naletio na jedan video gdje nigerijski kardinal Francis Arinze odgovora na pitanja vjernika o različitim temama vezanim uz Crkvu i vjeru. Gledajući video nisam se mogao oteti dojmu jednostavnosti i ‘zdravorazumskom’ načinu razmišljanja koje posjeduju afrički prelati. Ovaj pristup je itekako došao do izražaja na nedavno završenoj Sinodi o obitelji i usudio bih se reći, preokrenuo fatalan tijek prema kojem su diskusije krenule.
Često se zna čuti floskula kako budućnost Crkve leži na njezinim ‘periferijama’, da je došlo vrijeme da se odrekne starih navika iz Europe, što je vjerojatno i dovelo do toga da su kardinali dali svoj glas za papu s drugog kontinenta. Ali, uza sve poštovanje prema papi Franji, južna, odnosno latinska Amerika više podsjeća na bolesno dijete stare Europe, i to ne samo na političkoj i ekonomskoj razini, nego i vjerskoj.
S druge strane, čitajući ovih dana izjave biskupskih konferencija iz Afrike, vidimo jednu odlučnost u suprotstavljanju današnjoj ‘kulturi smrti’ i u obrani temelja vjere što, nažalost, nedostaje Europi i velikom djelu ostatka svijeta. Kada tome dodamo broj svećeničkih zvanja koja dolaze iz Afrike i primjećujemo čak i u nekim našim župama svećenike iz ‘trećeg svijeta’, možda budućnost i spas zapadne Crkve zaista leži na afričkom kontinentu.
