Nakon eksplozivne reakcije subraće biskupa i optužbi za krivovjerje, kardinal Robert McElroy udvostručio je svoje pozive na davanje Euharistije seksualno aktivnim osobama u objektivnom smrtnom grijehu i nastavio je svoje napade na katoličku etiku.
Kardinal iz San Diega, i miljenik pape Franje, je u novom članku punom pogrešaka, za časopis The America u četvrtak ponovno ustvrdio da bi Crkva trebala dopustiti rastavljenim i ponovno vjenčanim parovima i “LGBTIQ+ osobama” primanje pričest čak i ako ne žive čistoću.
Mons. McElroy je branio prethodni članak koji je napisao za The America u siječnju, u kojem je dezavuirao (opovrgnuo) euharistijsku teologiju i zahtijevao da se vjernici koji ustraju u sodomiji i preljubu uključe u “puno sudjelovanje“ u Crkvi.
Taj je članak izazvao niz neviđenih javnih prijekora drugih američkih biskupa. U utorak je biskup Thomas Paprocki iz Springfielda, Illinois, otišao toliko daleko da je osudio McElroyeve komentare kao krivovjerje i zaključio da se on automatski ekskomunicirao (vidi ovdje).
To nije izazvalo dvoumljenje kod kardinala McElroa nego je on u svom novom članku ponovio da ozbiljan grijeh ne bi trebao odrediti „isključenje iz Euharistije“. Svatko, napisao je, tko „čini duboke grijehe propusta treba tražiti milost sakramenta pokore. Ali takvi propusti ne bi smjeli biti temelj za kategoričko trajno isključenje iz Euharistije”, inzistirao je.
„Pastoralna teologija i duhovna pratnja vjernika”, dodao je kardinal, uključuje „pozivanje svih vjernih učenika na euharistijsku gozbu na ovom i onom svijetu”, uključujući „razvedene i ponovno vjenčane ili seksualno aktivne članove LGBTIQ+ zajednice“.
Dvostruka hereza
Kao i prije, mons. McElroy flagrantno krši nepromjenjivi katolički nauk. Crkva uči, u skladu sa Svetim pismom, da katolici ne smiju primati Euharistiju dok su u stanju smrtnog grijeha.
Sv. Pavao upozorava u Prvoj poslanici Korinćanima:
„Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11, 27-32).
Citirajući ovaj odlomak, Katekizam Katoličke Crkve izjavljuje: „Euharistija je sakrament onih koji su u punom zajedništvu s Crkvom”. „Svatko tko je svjestan teškog grijeha mora prije pristupanja pričesti primiti sakrament pomirenja”, dodaje se u KKC-u.
Prva poslanica Korinćanima izričito navodi spolni nemoral, preljub i homoseksualnu aktivnost kao teške grijehe koji čovjeka odvajaju „od kraljevstva Božjega”.
Ne obazirući se na opomenu sv. Pavla, mons. McElroy tvrdi da zabranjivanje Svete pričesti vjernicima zbog počinjenja sodomije ili preljuba nepravedno lišavanje milosti:
„Zabraniti učenicima tu milost blokira jedan od glavnih putova koje im je Krist dao da reformiraju svoje živote i potpunije prihvate Evanđelje. Zbog svih ovih razloga, predložio sam da razvedeni i ponovno vjenčani ili LGBT katolici koji žarko traže Božju milost u svom životu ne bi trebali imati kategoričku zabranu primanja Euharistije“.
Naprotiv, Crkva uči da osoba koja prima Euharistiju u smrtnom grijehu čini svetogrđe i, umjesto da prime milost sakramenta, dodatno štete vlastitoj duši, kao što su američki biskupi potvrdili u svom nedavnom dokumentu o euharistijskom nauku.
Biskup Paprocki, kanonski pravnik koji služi kao predsjednik Odbora za upravljanje Crkvom Biskupske konferencije SAD-a, rekao je u utorak da su zapreke Euharistiji „stvar božanske objave“ i da je njihovo odbacivanje hereza.
Vizija kardinala McElroya predstavlja napad na katolički moral
Kardinal McElroy je veći dio svog posljednjeg članka posvetio ismijavanju katoličkog nauka, u kojem poriče da su grijesi spolnosti teški grijesi. Umjesto toga sugerira da takvo poimanje morala potječe iz sedamnaestog stoljeća i da nema smisla.
„Moralna tradicija prema kojoj svi seksualni grijesi dovode do teškog stanja duše izvire iz apstraktnog, deduktivističkog i krnjeg pojma kršćanskog moralnog života koji daje definiciju grijeha koja je užasno nedosljedna sa širim shvaćanjem katoličkog moralnog nauka. To je zato što proizlazi samo iz intelekta”, napisao je kardinal.
Svojim žestokim i izravnim napadom na katoličku moralnu tradiciju, kardinal McElroy se suprotstavlja jasnom nauku Crkve.
„Spolni čin mora se odvijati isključivo unutar braka. Izvan braka sponi čin predstavlja teški grijeh i isključuje osobu iz sakramentalnog zajedništva”, stoji u Katekizmu. „Seksualni užitak je moralno poremećen kada se traži sam za sebe, izoliran od svojih prokreativnih svrha”, nastavlja se.
Učiteljstvo je u više navrata potvrdilo da seksualni čini moraju biti rezervirani za brak s ciljem otvorenosti prema životu te su intrinzično nemoralni u suprotnom, što potvrđuju i enciklike: Casti Connubii, Humanae Vitae, Persona Humana, Familiaris Consortio itd.
Sam Isus potvrđuje težinu seksualnog grijeha kada izjednačava čak i požudne poglede s preljubom:
„Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu“ (Mt 5, 27-29).
Sveto pismo, štoviše, dosljedno poziva na borbu protiv bludnosti:
„A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominje među vama, kako dolikuje svetima! Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje. Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. Nitko neka vas ispraznim riječima ne zavarava: zbog toga dolazi gnjev Božji na sinove neposlušne“ (Ef 5, 3-7).
„Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela“ (1 Kor 6, 18).
„Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog“ (Heb 13, 4).
Stoljećima definiran katolički nauk o teškoj posljedici spolnih grijeha stoji na putu dopuštanja “seksualno aktivnim” osobama da pristupe Euharistiji, požalio se kardinal McElroy. „U razumijevanju primjene ovog načela primanja pričesti, bitno je prepoznati da je razina objektivne grešnosti ta koja čini temelj za sadašnje kategoričko isključenje razvedenih koji su seksualno aktivni, ponovno vjenčanih ili LGBT katolika od euharistije”, napisao je kardinal.
Napadanje i nepoštivanje katoličkog moralnog nauka nije ništa novo za kardinala McElroya – on to čini desetljećima. Primjerice, 2016. oštro je osudio crkveno definiranje homoseksualnih odnosa kao „intrinzično poremećenih“, što je za kardinala „vrlo destruktivan jezik koji bi trebalo odbaciti u korist nečeg inkluzivnijeg“. Izraz „poremećaj“ je „užasna riječ i treba je izbaciti iz Katekizma“, rekao je kardinal o homoseksualnosti u prošlomjesečnom intervjuu za časopis The America.
Kao mladi svećenik u San Franciscu, McElroy je dezavuirao (opovrgnuo) vatikanski dokument koje je odobrio sv. papa Ivan Pavao II. protiv istospolnog posvajanja djece, opisujući ga kao „neobvezujućeg za njegovu nadbiskupiju“.
Kardinal McElroy krivo predstavlja i tumači kritičare
Mons. McElroy je također pogrešno okarakterizirao kritike njegovog članka u siječanjskom broju The America, navodeći da njegovi kritičari nisu pokušali obraniti katolički nauk o seksualnosti.
„Važno je napomenuti da kritike mog članka nisu nastojale pokazati da je tradicija koja klasificira sve spolne grijehe kao objektivne smrtne grijehe zapravo točna, ili da pruže detaljnije objašnjenje moralnog nauka koji je u skladu sa podučavanim katoličkim moralom“, rekao je. „Umjesto toga, kritičari su se usredotočili na opetovanu tvrdnju da je isključenje razvedenih/ponovno vjenčanih i LGBTIQ+ katolika od Euharistije doktrinarno, a ne pastoralno pitanje”.
Zapravo, biskup Paprocki je u prošlotjednom odgovoru McElroyu za Catholic World Report doista ponovno potvrdio katolički nauk o težini grijeha bludnosti. Citirajući Sveto pismo, naglasio je da je „seksualni grijesi dio ‘okvira’ koji se nalazi u Božjoj Riječi”:
„Radije bih se pozabavio idejom da se “okvir ne poklapa“ tako što bih seksualne grijehe smatrao teškim pitanjem“. Čini se da kardinal poziva Crkvu da obezvrijedi težinu grijeha bluda, ali spolni je grijeh dio “okvira” koji se nalazi u Božjoj Riječi:
„Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“ (1 Kor 6,9–10).
Nenasljedovanje kršćanskog načina života „prilično je teška stvar” i Crkva s pravom tako postupa. Ali zašto se seksualni nemoral našao na popisu sv. Pavla? Budući da spolnost utječe na sve aspekte ljudske osobe (usp. KKC 2332) i stoga spolni grijesi imaju razorne učinke.
Posljedice za veoma teške grijehe
Braneći svoj pokušaj da se grešnicima dopusti pričest, mons. McElroy je ponovio svoje uvjerenje da savjest ima „privilegiranije mjesto“ nad doktrinom u donošenju odluka i sugerirao da ona može legitimno proturječiti katoličkom nauku: „Za svakog člana Crkve, savjest je ta prema kojoj imamo konačnu odgovornost i po kojoj će nam se suditi”, napisao je kardinal.
Crkva, međutim, uči da se savjest „ne smije suprotstavljati moralnom nauku, Učiteljstvu Crkve ili riječima Katekizma“, koji dodaje da savjest može dovesti do „pogrešnih odluka“ koje „ne oslobađaju od krivnje“. Pogreške u prosudbi u moralnom ponašanju mogu proizaći iz „odbacivanja autoriteta Crkve i njezina nauka“, upozorava se.
Mons. McElroy nadalje tvrdi kako „kategorička isključenja“ razvedenih i ponovno vjenčanih i „LGBT osoba” iz pričesti „ne odaju dužno poštovanje unutarnjim razgovorima savjesti koje ljudi vode sa svojim Bogom u razlučivanju moralnog izbora u složenim okolnostima”.
Čini se kako ovdje kardinal sugerira da savjest može opravdati teška grešna djela, uključujući sodomiju i preljub, u određenim okolnostima i da Bog može odobriti takve grijehe u „unutarnjim razgovorima savjesti“, što je pogrešno i lažno.
U enciklici Veritatis Splendor, sv. Ivan Pavao II. izričito je osudio ideju da okolnosti mogu dopustiti „iznimke od općeg pravila i tako dopustiti da se u praksi čini ono što je kvalificirano kao intrinzično zlo prema moralnom zakonu“.
„Na toj osnovi pokušavaju se legitimizirati takozvana “pastoralna“ rješenja suprotna nauku Učiteljstva, te opravdati “kreativna“ hermeneutika prema kojoj moralna savjest ni na koji način nije obvezna, u svakom slučaju, posebnim propisom“, naglasio je papa. Ovakvo razmišljanje, upozorio je papa, „odudara od nauka i tradicije Crkve i njezina Učiteljstva“ i dovodi u pitanje „sam moralni identitet savjesti“.
Crkva je oduvijek naučavala da su određena intrinzično zla djela zabranjena u svim okolnostima, uključujući preljub i homoseksualnu aktivnost, što je potvrdio i sam Ivan Pavao II.
A Bog, u kojem „grijeha nema” (1 Iv 3, 5), „nikome nije zapovjedio bezbožnost i nikome nije dopustio da griješi” (Sir 15,20), uči Sveto pismo. Božja je volja, kako piše sv. Pavao u Prvoj poslanici Solunjanima, „vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga“ (1 Sol 4,3-5).
Nadbiskup Denvera, Samuel Aquila, je u članku prošlog mjesec odgovorio McElroyu i osudio njegovu tvrdnju da savjest ima „primarno mjesto” nad doktrinom kao „vrlo opasnu”.
„Njegova Eminencija često tvrdi da je naša savjest konačni vodič za nas. To je u izvjesnom smislu istina ako, kao što Katekizam vrlo jasno uči, prvo imamo dobro oblikovanu savjest”, objasnio je nadbiskup. Ali priziv savjesti ne može biti „karta za “izlazak iz zatvora“, to bi bila vrlo opasna implikacija. Radi se o prosudbi koja se mjeri stvarnošću“.
Je li kardinal McElroy postao jansenist?
Još jedan argument kojim je mons. McElroy opravdao davanje pričesti vjernicima u smrtnom grijehu jest taj da “složene okolnosti“ često „sprječavaju ljude da izbjegnu teški grijeh“.
Takozvani “veliki životni izazovi“ povremeno „sprječavaju muškarce i žene u nekim razdobljima života da se potpuno prilagode važnim evanđeoskim izazovima“, ustvrdio je kardinal. „Oni koji su razvedeni i ponovno vjenčani ili seksualno aktivni članovi LGBT zajednice su među njima” i stoga bi i dalje trebali biti uključeni u „euharistijsku gozbu”, predložio je kardinal.
Ali Crkva naučava da Bog daje milost da se ispune njegovi zapovijedi i nikada ne zapovijeda nešto nemoguće.
„Ne može se pojaviti nikakva poteškoća koja bi opravdala odbacivanje Božjeg zakona koji zabranjuje sva djela koja su intrinzično zla”, poučavao je papa Pio XI. u enciklici Casti Connubi. Napomenuo je da je Tridentski koncil proglasio dogmom da Božje zapovijedi nije „nemoguće obdržavati” te da je papa Inocent X. potvrdio taj nauk u svojoj osudi jansenističkih hereza.
„Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati“, uči sv. Pavao (1 Kor 10, 13).
Čini se da kardinal McElroy također želi poništiti granicu između smrtnog i lakog grijeha – uobičajene taktike LGBTIQ+ aktivista poput o. Jamesa Martina — ne propuštajući primijetiti razliku između ne „živjeti crkveni nauk griješeći teško“, što „razara ljubav u srcu čovjeka”, i lako griješiti, koje samo „ranjava ljubav i ne sprječava primanje Euharistije“.
Kardinal McElroy: Davanje Euharistije teškim grešnicima oponašamo Isusa
Završavajući svoj članak, mons. McElroy je skandalozno sugerirao da je davanje pričesti onima koji su u smrtnom grijehu u skladu s „Isusovim pastoralnim djelovanjem“, jer Isus “grli“ ljude (vjernike) prije nego što ih pozove na obraćenje.
„Gospodin prvo grli osobu, zatim je ozdravlja. Poziva osobu na reformu. Svaki od ovih elemenata spasonosnog susreta s Gospodinom je bitan. Ali njihov redoslijed je također bitan”, rekao je mons. McElroy. „Pastoralna teologija i duhovna pratnja vjernika nastoje rekapitulirati i preslikati spasonosni susret Isusa Krista… pozivajući sve učenike koji se trude na euharistijsku gozbu u ovom i u onom svijetu“.
Ovo je uobičajeno pogrešno tumačenje Evanđelja, jer Isusove prve zapisane riječi uključuju „Obratite se i vjerujte Evanđelju“ (Mk 1, 15).
Poput Ivana Krstitelja, Isus započinje svoje javno djelovanje u Evanđelju po Mateju govoreći: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!“ (Mt 4, 17).
Isus je zahtijevao od mladića u Markovu evanđelju da prihvati radikalne zahtjeve prije nego što postane njegov učenik i dopustio mu je da ga odbije (usp. Mk 10, 17-22), kao što je nadbiskup Aquila primijetio u svom odgovoru mons. McElroyu. Kad je Isus poslao svoje učenike da propovijedaju pokajanje, rekao im je da „otresu prašinu sa svojih nogu“ kao svjedočanstvo protiv onih koji su ih odbacili (usp. Mt 10, 14).
„Isus nikada ne razvodnjava svoj nauk, niti se poziva na savjest; on svjedoči za istinu (usp. Iv 18,37)“, primijetio je nadbiskup Aquila. „Poziv koji Isus upućuje je radikalan i upućen je svima, ali ga ne primaju svi zbog cijene sudjelovanja“.
Kroz svoj najnoviji članak u teološkom časopisu The America, mons. McElroy je postavio sukob između doktrine i autentične “pastoralne teologije”. No, kao što je kardinal Joseph Ratzinger upozorio, dok je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere, „odstupanje od nauka Crkve ili šutnja o njemu, u nastojanju da se pruži pastoralna skrb, nije niti brižna niti pastoralna“.
„Samo ono što je istina u konačnici može biti pastoralno“.
