Afrički kardinal kojeg neki smatraju konzervativnim kritičarom pape Franje, a neki mogućim kandidatom za papinstvo, upozorio je na ono što je opisao kao “praktični ateizam” koji je zavladao Katoličkom Crkvom.
Kardinal Robert Sarah iz Gvineje također je ponovio svoju kritiku Fiducia Supplicans, nedavnog vatikanskog dokumenta koji odobrava blagoslove parovima koji su uključeni u istospolne zajednice, inzistirajući na tome da nije samo tradicionalna afrička kultura, već i samo katoličko učenje ono zbog čega dokument nije prihvatljiv.
Govoreći biskupskoj konferenciji Kameruna, kardinal Robert Sarah, bivši vatikanski najviši dužnosnik za liturgiju, kritizirao je zapadne biskupe zbog njihove nevoljkosti da se suprotstave sekularnim svjetovnim vrijednostima, optužujući ih za neuspjeh.
“Mnogi zapadni prelati pokazuju odbojnost prema ideji suprotstavljanja svijetu. Sanjaju da ih svijet voli; izgubili su želju da budu znak kontradikcije”, rekao je 78-godišnja Sarah.
Sarah je rekao kamerunskim biskupima kako vjeruje da “Crkva našeg vremena prolazi kroz iskušenje ateizma. Ne intelektualni ateizam, nego to suptilno i opasno stanje uma [fluidnog i praktičnog ateizma.”
“Ovo posljednje je opasna bolest, čak i ako se njezini početni simptomi čine benigni”, rekao je.
Prema Sarahu, praktični ateizam je podmukliji od svog intelektualnog pandana, jer se ne deklarira otvoreno, već prodire u svaki aspekt suvremene kulture, uključujući crkveni diskurs.
Ustvrdio je da su Crkva i njezino vodstvo krivi za “pristajanje, sudioništvo u ovoj velikoj laži koja je fluidan i praktični ateizam”.
“Mi se pretvaramo da smo kršćanski vjernici. Slavimo vjerske obrede, a zapravo živimo kao pogani i nevjernici”, rekao je Sarah.
Sarah je opisao “fluidni i praktični ateizam” kao podmuklu i nedostižnu silu. Usporedio je to s uhvaćenošću u paukovu mrežu, gdje svaki pokušaj bjega samo pojačava stisak. Ova vrsta ateizma, tvrdi on, majstorska je zamka koju je postavio sam Sotona.
Kardinal naglasio je da ovaj oblik ateizma plijeni ljudske slabosti i sklonosti čovjeka da se prepusti njegovim prijevarama. Upozorio je da unutar Crkve ne bi trebalo biti frakcija ili samoproglašenih spasitelja, budući da takve podjele idu na ruku neprijatelju.
“Ne moramo stvarati stranke u Crkvi; ne moramo se proglašavati spasiteljima ove ili one institucije”, rekao je.
„Ali svatko od nas danas može odlučiti: laž ateizma više neće prolaziti kroz mene; Ne želim se više odricati svjetla vjere; Ne želim više, iz udobnosti, lijenosti ili konformizma, dopustiti da svjetlost i tama kohabitiraju u meni”, dodao je Sarah.
“Očuvati duh vjere”, rekao je, “znači odbaciti sve što ga potkopava i promatrati svijet isključivo kroz leću vjere, držeći se čvrsto za Božju ruku”, nazivajući to jedinim putem do istinskog mira i dobrote.
Sarah je osudio “ogorčenost i pristranost” koji su mučili Crkvu, sugerirajući da su ta pitanja simptomatična za dublju duhovnu krizu. Naglasio je da samo duh vjere može potaknuti istinsku bratsku ljubav i donijeti mir u svijet razoren prijevarama i sukobima.
Kardinal je također potaknuo episkopat u Africi da brani ono što je nazvao “jedinstvo vjere” pred zapadnjačkim iskrivljavanjem.
Osvrćući se na zasjedanje Biskupske sinode o sinodalnosti koja se nastavlja u listopadu 2024., Sarah je pohvalio žustru obranu koju su afrički crkveni čelnici podigli u odnosu na tradicionalni nauk i vrijednosti.
“Na posljednjoj Sinodi, Crkva u Africi snažno je branila dostojanstvo čovjeka i žene koje je Bog stvorio. Njezin glas ignorirali su i prezirali oni čija je jedina opsesija zadovoljiti zapadnjačke lobije”, rekao je Sarah.
“Crkva u Africi uskoro će morati braniti istinu svećeništva i jedinstvo vjere. Crkva u Africi je glas siromašnih, jednostavnih i malenih“, rekao je.
Kardinal je primijetio da dok afrička Crkva danas igra ključnu ulogu u održavanju Božje riječi, čini se da su zapadni kršćani zavedeni svojim bogatstvom u lažni osjećaj prosvijećenosti i modernosti.
Sarah je istaknuo jedinstvenu poziciju afričkih biskupa kao čuvara univerzalnosti vjere, suprotstavljajući se onima, rekao je, koji fragmentiraju istinu i promiču kulturu relativizma. Pohvalio je njihovu ulogu glasnika božanske istine, sugerirajući da Bog često bira naizgled slabe i nepopularne kako bi zbunio jake i cijenjene.
Sarah je također pohvaliio biskupe Kameruna za njihovo protivljenje Fiduciji Supplicans, nedavnom vatikanskom dokumentu koji dopušta blagoslove za istospolne parove i druge u netradicionalnim vezama. Sarah je odluku Kamerunaca da je ne provedu nazvao “hrabrim i proročanskim potezom” koji podupire jedinstvo Crkve i istinu njezina učenja.
Kritizirao je shvaćanje da je otpor afričkih biskupa Fiduciji Supplicans ukorijenjen u tradicionalnoj afričkoj kulturi, odbacujući takve tvrdnje kao oblik intelektualnog neokolonijalizma.
Umjesto toga, Sarah je ukazao na izjavu Simpozija Biskupske konferencije Afrike i Madagaskara (SECAM), koja je iznijela teološke i doktrinarne razloge za neprihvaćanje takvih blagoslova u Africi, uključujući prethodne deklaracije o homoseksualnosti, Katekizam Katoličke Crkve, Sveto pismo, i zabrinutost oko jezika korištenog u vatikanskom dokumentu.
Predsjednik Nacionalne biskupske konferencije Kameruna, nadbiskup Andrew Nkea Fuanya, rekao je za portal Crux da je Sarah “veliki Božji čovjek, ikona Katoličke Crkve u Africi i velika je prilika što je među nama.”
“Naučio nas je da uđemo u intimnost s Bogom u tišini, jer je toliko buke u ovom svijetu”, rekao je Nkea.
