Kardinal Walter Kasper je u intervjuu za američki EWTN izjavio kako Papa Franjo ne odobrava njegov prijedlog kojim bi se razvedenim i ponovno vjenčanim vjernicima omogućilo primanje svete pričesti nakon određenog razdoblja pokore.
Po Kasperu, papa je htio da “postavim pitanje“, te je nakon toga “izrazio zadovoljstvo mojim govorom“. No, dodao je: “Ne bih rekao da odobrava prijedlog, ne, ne, ne.”
Čini se da Kasper sada negira ono što je sam izjavio u ranijim komentarima. U listopadu prošle godine, za Catholic News Service izjavio je: “Stekao sam dojam kako je papa otvoren prema odgovornom, ograničenom otvaranju situacije … imam dojam da je papa spreman potvrditi takvu stvar, ali sada to ovisi o glasovima biskupa na Sinodi.“
Kardinal Kasper je prvi put predstavio prijedlog u obraćanju kardinalima u ožujku prošle godine.
Sutradan je Papa nazvao predavanje “dubokom teologijom“.
Kardinal Kasper je zatim stekao nadimak “Papin teolog“, a papa Franjo je u svom prvom Angelusu preporučio kardinalovu knjigu, rekavši kako mu je učinila “mnogo dobra“.
A u Catholic Herald-u čitamo kako je talijanski vaticanista Sandro Magister izvijestio da su neki u Kuriji, koji vjeruju da je Papa na njihovoj strani, formirali “Cenacolo prijatelja pape Franje“, a sastaju se mjesečno pod vodstvom kardinala Kaspera i talijanskog kardinala Francesca Coccopalmeria. Oni možda imaju razloga za zabrinutost, ali ne zbog neke stvarne opasnosti za samoga papu, nego zbog svojih pretenzija da su baš oni autentični tumači papinih misli.
Postoje znakovi da papa napušta neka svoja ranija stajališta. Nedavno je njegovo učenje o gorućim pitanja po kojima je Crkva najviše u sukobu s modernim društvom zvučalo više tradicionalno. Očekuje se kako na sljedećem nastavku onoga što je u stvarnosti jedna Sinoda, u dva čina, papa neće dozvoliti onakav ishod kakvom su se progresivci nadali.
Ako je to slučaj, uskoro ćemo doznati tko su papi pravi prijatelji. Već postoje naznake da sekularni mediji otkrivaju da Franjo ipak nije dijete cvijeća kako su se nadali. Sam papa je priznao da je možda izazvao veća očekivanja nego što ih može ispuniti, a da današnji “prijatelji” lako mogu postati sutrašnji neprijatelji, kao što se dogodilo nakon što je Pavao VI. izdao Humanae vitae.
U stvarnosti, pošteni i otvoreni kritičari poput kardinal Burke nisu bili nikakvi “neprijatelji” papi Franji. Papa je tražio iskrene i otvorene rasprave, a oni koji su se s poštovanjem odazvali tom pozivu nisu mu nikakva oporba, nego su mu baš oni pravi prijatelji.
Dužnosti vjernika katolika prema Papi su poštovanje, poslušnost u pitanjima crkvenih zakona i podložnost u pitanjima doktrine, a ne pohvale za svaku njegovu riječ i djelovanje.
Nijedan istinski katolik ne može biti neprijatelj papi. Ovogodišnja sinoda je idealan trenutak da ih papa Franjo uvjeri da ni on nije njihov.
