„I ispod Isusova križa bijahu žene, papci se razbježali…..“ piše, u svojoj Agori odnosno rubrici mišljenja, u Slobodnoj Dalmaciji od 10. listopada 2021. gospodin Ivica Šola.
A njegovi papci, aluzija, su zapravo apostoli ili Kristovi učenici koji su se, zaboravlja Šola, tek ili već iz vrta Getsemani, razbježali jer je u vrt grunula gomila ili rulja razbojnika sa toljagama i mačevima da uhvate Isusa. Dok se Isus molio te noći u vrtu učenici su pozaspali. Tko se ne bi i od nas prepao i pobjegao vidjevši tu nazubljenu rulju usred noći, u vrtu? Ipak, jedan od Šolinih papaka (sv. Petar) odsiječe uho jednom od slugu svećenika iz Hrama. Žene su slijedile Krista na njegovom križnom putu prema Kalvariji, tj. nakon osude kod Pilata, uz istu tu rulju razbojničku i ostali svijet iz Jeruzalema s Ivanom apostolom koji nije izuzet, kod Šole, od onih papaka, ali, naravno bili su podrška Isusu, a ne toj svjetini.
No, to i nije toliko bitno, a ni posve opasno, hoću reći opasno zavodljivo, kao što je ono što dovodi u zabludu čitateljstvo kod njegove slijedeće tvrdnje ili, ne daj Bože, njegovog novog nauka oko možebitnog ređenja žena za svećenice i u katoličkoj Crkvi, jer kaže/piše on:
“Iako je Ivan Pavao II. uzdigao gotovo na razinu dogme ekskluzivnost muškog svećenstva, ne postoji ni jedan ozbiljan antropološki ili dogmatski razlog, osim tradicije, da žena ne bi mogla pristupiti svećeničkom redu“.
Razlog njihovog mogućeg pristupanja vidi u povijesti, jer povijest svjedoči “o ženskom elementu“ koji je toliko obogatio i zadužio Crkvu kroz povijest, te su u ključnim trenucima bile desna ruka papama za velikih kriza; pa zašto ne bi i danas, kao onda kada su stajale ispod Isusova križa, a ‘papci’ se razbježali.
Ne, nije to ekskluzivnost pape Ivana Pavla II. nego baš samoga Isusa, iako su mu žene, naravno uz najdražeg “papka“ apostola Ivana stajale pod križem.
E sad gdje nalazimo tu Isusovu ekskluzivu?
Kod večere Gospodnje odnosno Pashalne večere gdje je, u Jeruzalemu, Isus za stolom s dvanaestoricom ustanovio svetu Euharistiju i naredio da to čine njemu na spomen. (Mk 14, 12–21; Lk 22, 7–14. 21–23; Iv 13, 21–30; Mt 26, 20-26) Evo to je taj antropološki element, a ne ginekološki, ali svakako da je dogmatski, jer je njima dao i vlast ispovjedanja grijeha nakon svog skrsnuća od mrtvih- toj istoj (antropološkoj) skupini apostola, desetorici, jer nije bilo Tome (a Juda je otpao nakon izdaje u Getsemaniju) taj put kad im reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas. To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Gledajte koji ili kakav je to autoritet kad kaže da ih On šalje (a ne ikoju ženu među njima, jer ih i nije bilo tu) njih kao što je Otac poslao Njega. I evo i treće Osobe; Duha Svetoga, jer dahnuvši na njih kaže im “Primite Duha Svetoga“. Ima li većeg autoriteta na Nebu i na zemlji od Presvetog trojstva? Evo, to je čista dogma gospodine Šola, koja se dogodila po Pashalnoj večeri i Uskrsnuću u Jeruzalemu.
E sad je novo doba, kada kod nas u Saboru mogu biti izglasane deklaracije, čak i zakon (o Elektroničnim medijima) gdje muško može postati žensko samo ako se javno izrazi da se tako osjeća, a nitko ga u medijima ne može prozivati, tj. vrijeđati jer se tako osjeća i to je odmah dogma, jer što je zakon nego dogma. To kod katolkinja i katolika u Saboru RH prolazi, kao da su veći autoritet od Boga Stvoritelja koji stvori muško i žensko kao dva različita spola, a ne da jedno od njih može nastati po svom osjećaju ono što po rođenju nije. Tako se događa da će u Njemačkoj po volji nekih biskupa biti blagoslivani gay parovi. Nije dobro! Je li tko vidio u prirodi da je stablo oraha postalo jabuka i obratno ili bajam trešnja, jer se to nekome u prirodi svidjelo, pa ako i nije, ali može proglasiti: od danas ovaj orah je jabuka, te reče svojoj ženi idi mi ubrati jednu jabuku sa onoga stabla! A ona ako odbije, jer ne vidi jabuku, hoće li je ovaj baciti u tamnicu ili pozvati policiju da je privede!?
E sad se mislim, kakav bi bio taj papa koji bi dopustio odnosno ustanovio svećenički red žena, tj. koga bi pozvao na neku večeru da to obavi, kakav križni put i smaknuće bi imao te uskrsnuće kako bi dahnuo nešto iz svog tijela prema ženama i u čije ime bi to poslanje naveo?
Uzeti ću gospodine Šola, kako se ipak radilo samo o Vašoj maloj šali na račun „Isusovih papaka“. Ne bum se štel nikada ispovjediti pred nekom ženom ili da joj iz nekakve šale pođem na misu! A rado ću uvijek sa ženama svjedočiti Krista, onoga Krista kojeg nam opisuju evanđelisti uz ova dva događaja: Pashalnu večeru i susret s učenicima poslije Uskrsnuća.
Čak što više, isti evanđelisti pišu kako se Krist prvo ukazao Mariji Magdaleni koju šalje da javi njegovim učenicima gdje da ga čekaju da im se pokaže. Da, velika je uloga i značaj žena onda i sada u Crkvi, koja je ustanovljena na dan Pedesetnice odnosno silaskom Duha Svetoga nad iste apostole- učenike koji su okupljeni na molitvu, a s njima je bila i Isusova Majka Marija. Ne zaboravimo da je za biti ili postati svećenik neophodno biti rođen od žene. Pa eto, zar je to malo kad jedna žena može roditi svećenika i pomoći pri odgoju da doista to i postane? Biti majka svećenika, zar je manje od biti svećenik?
Nikola Bašić, gostujući autor
