Naslovnica Crkva Klerički integritet i aplikacije za “pronalazak srodne duše“

Klerički integritet i aplikacije za “pronalazak srodne duše“

Ubrojite i mene među one koji su zahvalni za rad organizacije Catholic Laity and Clergy for Renewal (CLCR). Nedavni članak Washington Posta izvješćuje da je ova neprofitna organizacija sa sjedištem u Denveru, radila na pružanju informacija biskupima i rektorima bogoslovnih sjemeništa o potencijalnim problemima u ponašanju klerika, posebno o ponašanju koje snažno sugerira da pojedini svećenici redovito krše svoj zavjet celibata.

Tehnike koje koristi organizacija CLCR jedinstvena je za naše digitalno doba. Iako se tražilice, web stranice i aplikacije koje preuzimamo čine besplatnima, zapravo su plaćene ciljanim oglašavanjem na temelju naše online povijesti, kao i naše lokacije. Na primjer, ako navigirate s Google kartama i otvorite drugi prozor na svom pametnom telefonu, mogli biste dobiti oglase iz obližnjih trgovina ili restorana.

Isto vrijedi i za aplikacije za spojeve kao što su Tinder (popularna za povezivanje muškaraca i žena) i Grindr (koja služi za povezivanja homoseksualnih muškaraca). Ove su aplikacije još više zainteresirane za lokaciju, s obzirom na to da su dizajnirane da vas dovedu u kontakt s ljudima u blizini koji žele imati spolni odnos. Postoji tržište podataka u tim aplikacijama koje oglašivači mogu kupiti od tehnoloških kompanija, a zatim ih koristiti za ciljane oglase.

Potrebni su dobro osmišljeni programi za analizu podataka da bi se koristila serija podataka o lokaciji za prikaz na pojedinačnim telefonima. Organizacija CLCR je učinila upravo to – u svrhu otkrivanja svećenika i bogoslova koji su kronični korisnici aplikacija za povezivanje. Nakon što su pojedinci identificirani, CLCR pristupa onima koji su na odgovornim crkvenim položajima i predstavljaju dokaze o kleričkim prijestupima.

Članak Washington Posta citira anonimne izvore u katoličkoj birokraciji, koji osuđuju ove napore da se skrene pozornost onih koji su odgovorni za Crkvu na neprikladno ponašanje svećenika. Jedan kaže: „Otkrivanje informacija koje štete ugledu osobe bez objektivno valjanog razloga – čak i ako su istinite – smatra se grijehom“.

Što je načelno točno, ali u ovoj situaciji pogrešno. Svaki katolik ima “objektivno valjan razlog” zabrinutosti za integritet klerika, tim više nakon otkrića kleričkog zlostavljanja maloljetnika koje je dovelo do bankrota mnogih biskupija i ozbiljno je naštetilo poslanju Crkve.

Ako bismo vi ili ja vidjeli našeg župnika kako tetura pijan u više navrata, bili bismo krivi ako ovu informaciju nismo dali njegovom ordinariju. Isto bi bilo da smo ga vidjeli kako ulazi u homoseksualni bar s ponašanjem koje sugerira nešto drugo osim ambicije da se uključi u herojsku evangelizaciju među sodomitima. Ili ako smo primijetili da na pametnom telefonu ima aplikaciju Grindr.

Organizacija CLCR provodi dubinsku analizu. Ova skupina ne mami svećenike u seksualno kompromitirajuće situacije. Analizira javno dostupne podatke kako bi otkrila obrasce nedoličnog seksualnog ponašanja među muškarcima koji su obećali da će živjeti celibat. Ovo je korisna i važna informacija. Nitko ne želi da ga vode ljudi koji ismijavaju svoje obećanje o celibatu, kao što se ne želim družiti s parovima koji rutinski krše bračne zavjete.

Neki su “upozorili“ da organizacija CLCR potiče “protu LGBT“ agendu. Ako “zagovaranje LGBT“ znači potvrđivanje legitimnosti homoseksualnog seksa, onda se nadam da je to istina. Kakve god bile naše pastoralne prosudbe o tome kako služiti žrtvama seksualne revolucije, svi bismo trebali biti protiv LGBT ideologije. Ali budimo jasni: nadziranje klera zbog kršenja obećanja celibata prvenstveno se odnosi na integritet vodstva Crkve i njihovu sposobnost da ostanu vjerni svojim standardima i obvezama.

Dugo vremena biskupi su bili nemarni u svom nadzoru ponašanja klerika, a to je rezultirao krizom seksualnog zlostavljanja. Nedavno su shvatili svoju odgovornost. Organizacija CLCR pruža važne informacije kako bi pomogla biskupima u izvršavanju njihovih dužnosti nadzora, među kojima je najvažnija razlučiti tko je, a tko nije sposoban za službu među onima koji su zaređeni za svećenike.

Svećenici nisu savršeni. Svi smo mi pala bića, ali naša ranjivost na grijeh ne znači da ne bismo trebali odustati od mjerila. Po mom mišljenju, svećeniku koji podlegne iskušenju i prekrši svoj zavjet celibata može biti oprošteno i može ozdraviti ako njeguju iskrenu suradnju s Božjom milošću. U ovim okolnostima, biskup treba odrediti pravi disciplinski lijek za klerika. Ali nijedan čovjek koji redovito koristi aplikaciju Grindr – jasan znak unaprijed smišljenog i upornog grijeha – ne bi trebao služiti Božjem narodu.

Izvor