Koliko si vjeran u onome što ti je povjereno? Jesi li svjestan što ti je povjereno i kako se time služiš? Zašto je gospodar pohvalio nepoštenog upravitelja, kojega je prethodno skinuo s upravljačkog mjesta jer mu je rasipao imanje? Što je to sad odjednom važnoga napravio taj nepošteni upravitelj da se dogodio taj obrat?
Upravitelj imanja imao je na raspolaganju gospodarevo bogatstvo, ali je pred njim optužen za rasipanje. Gospodar traži da prije nego bude razriješen uprave položi račun o svom upravljanju.
Nepošteni upravitelj taj obračun koristi na čudan način tako da otpisuje velik dugove dužnicima svoga gospodara. I tu je sad ono najzanimljivije. Naime, kad je gospodar čuo što je učinio pohvalio ga je za njegovu snalažljivost. Čudno, zar ne?!
Prethodno ga je otpustio zbog optužbe da mu rasipa imanje, a sad ga hvali, iako se može reći da mu ovdje tako očito rasipa imanje, tako što briše dugove njegovih dužnika.
Zašto dakle gospodar sada odjednom reagira blagonaklono, umjesto da je poduzeo strože mjere zbog tako očitog mu dokaza? Bit je upravo u otpisu dugova drugima!
Naime, sve što mi imamo primili smo na upravu od jedinog nam gospodara, a to je Gospod Bog. Način upravljanja, način korištenja gospodareva bogatstva je ono o čemu ćemo morati položiti račun u konačnici.
Svaki naš grijeh, naše nepoštenje, nezahvalnost, sebičnost, samodopadnost i sličan život na način kao da ne postoji gospodar od kojega smo sve primili u konačnici nosi optužbu protiv nas. Onaj koji se koristi našim grijesima da bi nas optužio pred gospodarem je đavao, „koji je tužitelj braće naše“.
Svaki naš grijeh je rasipanje gospodareva imanja, od njega primljenih darova i milosti. Ispravno njihovo korištenje je u svetosti životu, u odricanju od grijeha, u otpisu dugova drugima i sebi, u pomaganju i usmjeravanju da svi nađu taj put. Zaista nam je puno povjereno!
OKO ČEGA SE VIŠE TRUDIŠ?
„… sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.“
Isus nam želi reći, koliko se više trude oko nekih svojih prizemnih stvari oni koji ne vjeruju u Boga, ili koliko su samo aktivni pripadnici nekih sekti i raznih krivovjerja i praznovjerja, ili koliko samo članovi nekih stranki agitiraju da za svoju stranku pridobiju što više novih članova… Kršćani pak, velik broj kršćana živi uspavano, nezainteresirano, otuđeno.
Koliki su samo vjernici, pa i svećenici, čak i neki biskupi u zadnje vrijeme odlutali, te rasipaju ono bogatstvo koje su primili od svoga gospodara, Gospodina Isusa Krista, koje im je dao na raspolaganje da njime mogu otpisivati dugove tolikima koji su u dužničkom ropstvu zbog grijeha.
Oni su međutim odlutali u ponude sinova svijeta koji su ih zaveli svojom snalažljivošću i lukavošću, pa umjesto da otpisuju dugove grijeha i sami upadoše u dugove lažnih ponuda „lakih rješenja“.
BIT JE U OTPISU DUGOVA…
Upravitelj je dobio na raspolaganje gospodarevo bogatstvo za otpis dugova, odnosno za otpis grijeha koji su svi upisani u knjigu zadužnicu. Upravitelj koji se koristi gospodarevim bogatstvom, odnosno Božjim milosrđem, zapravo je Crkva…
Svaki počinjeni grijeh je dug koji treba otplatiti. Tereti grijeha, krivnje, dugovi upisani su svakome u knjigu zadužnicu. Zadaća Crkve, svakog svećenika, je primati svakog čovjeka pojedinačno i u svetoj ispovijedi opraštati dugove.
To je ispravno korištenje gospodareva velikog bogatstva. Ne propustimo iskoristiti primljeno veliko blago Božjeg milosrđa za spas tolikih duša koje su nam povjerene.
Sa stranice dominikanci.hr
