Kada je riječ o kontracepciji, katolički par može lako podleći onome što bi se moglo nazvati buržujska napast: Kršćanstvo je u redu sve dok ne postane zahtjevno. No, što ako je crkveno učenje o kontracepciji istinito? Što ako je to dio Objave i Biblije?
Sveti Pavao u Poslanici Galaćanima koristi određenu grčku riječ: pharmakeia. To se obično prevodi kao “vračanje” , a pojavljuje se u katalogu grijeha koji Pavao osuđuje kao “djela tijela”: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, … (5, 19-21). Popis je dugačak i poziva na pobožno promišljanje. Ipak, svaka riječ je tamo napisana po Duhu Svetom s razlogom, što znači da je treba ozbiljno uzeti u obzir.
Čarobnjaštvo je bio problem oko 54. poslije Krista, kada je Pavao napisao poslanicu. U svojoj knjizi, Sex and the Marriage Covenant, John F. Kippley ističe da se pharmakeia može odnositi i na ˈumjetnuˈ kontrolu rađanja:
“Pharmakeia” (vračanje, otrovna pića) općenito je značilo miješanje raznih napitaka za tajne svrhe, a poznato je da su u prvom stoljeću znali pomiješati različite napitke sa ciljem spriječavanja ili zaustavljanja trudnoće. Tipičan prijevod kao što je “čarobnjaštvo” ne mogu otkriti sve specifične prakse koje se osuđuju u Novom zavjetu. U sva tri odlomaka u kojima se pojavljuje, koristi se u kontekstu osude seksualnog nemorala; u dva od tri osuđuje se i ubojstvo (Gal 5, 19-26, Otk 9, 21; 18, 23; 21, 8; 22, 15). Zato je vrlo moguće da postoje tri novozavjetna teksta koja osuđuju uporabu proizvoda “pharmakeia” za potrebe kontrole rađanja.
Bernhard Häring (1912.-1988.) sličnog je mišljenja: »Postoji vjerojatnost da riječ pharmakeia, uključena po Pavlu u popis plodova raspuštenosti (Gal 5, 20), osuđuje pobačaj zajedno s upotrebom droga radi vračanja ili s drugim opakim nakanama.«
Pharmakeía je izraz koji se, po nekima, bolje prevodi u smislu djelatnosti sjevernoameričkog vrača – »medicine«.
Katolicima, naravno, ne treba biblijski dokaz iz Svetog pisma da bi znali da je umjetna kontracepcija grješna. To je nepromjenjiva doktrina redovnog Magisteriuma, koja se temelji na prirodnom zakonu, uči se od samog početka, te je ponavljana u brojnim papinskim dokumentima. Ali, oni moraju znati zašto Crkva uči da je kontracepcija pogrešna. Vjerni katolici su često pod velikim pritiskom davanja razloga za učenja koja su tako udaljena od modernih pogleda na seksualnost.
Jedan pristup je zadubiti se u dvostruki smisao pharmakeie – čaranje i umjetna kontrola rađanja. Oba smisla te riječi označavaju izopačenost koje zagađuje našu kulturu, tako duboko da uglavnom prolazi nezapaženo. Pri tom mislim na gnostičko razdvajanje tijela i duha, što je u suprotnosti s Božjom voljom koji se i sam utjelovio.
Gnosticizam je bio najstariji i najsmrtonosniji neprijatelj Crkve. U njemu se materija smatrala zlom, a na ljudsko tijelo se gledalo kao na neprijatelja, umjesto potencijalnog saveznika u duhovnom životu. Crkva se žestoko borila protiv gnosticizma, držeći ne samo da je materija dobra (jer ju je stvorio Bog), nego da je tijelo, prema riječima Tertulijana, “stožer spasenja“- “Caro salutis est cardo” (De carnis resurrectione, 8,3: PL 2,806). To je jedan od razloga zbog čega Nicejsko vjerovanje ne potvrđuje besmrtnost duše – što je moglo – nego uskrsnuće tijela.
Ovaj gnostički odnos prema tijelu nikada nije u potpunosti nestao. Umjesto toga, on se mijenjao od doba do doba. Naša moderna verzija je započela s Descartesom, čiji je “Cogito ergo sum” (Mislim, dakle jesam) radikalno odvojio osobnost od tijela.
Crkva ima radikalno drugačiji pogled na ljudsku osobu.
Učiteljstvo nas u dokumentima kao što su Humanae Vitae i Familiaris Consortio podsjeća da je ova veza toliko intimno povezana sa stvaranjem novog ljudskog života da ne postoji način umjetnog odvajanja koji ne bi prouzročio duhovnu štetu na osobi.
Par koji namjerno spriječava svoju plodnost služi se modernim oblicima magije, pokušavajući steći kontrolu nad prirodom koristeći se nedopuštenim sredstvima. Kontracepcija je potpuno različita od stava prirodnog planiranja obitelji, u kojoj par koji ima razloga da odgodi rađanje na neko vrijeme, te prihvaća dar seksualnosti točno onako kako je otisnut u ljudskoj osobi i tretira svoju plodnost kao sveto tlo, a ne tehnološki problem.
Potrebno je malo mašte kako bi se uspostavila veza između male doze umjetnih hormona ili komada plastike i duhovne dobrobiti jednog par – ili cijele kulture. No, ako ovaj moderni oblik magije doista krši krepost čistoće, tada su duhovne implikacije ogromne.
Učiteljstvo je jasno: pharmakeia (kontracepcija) stavlja ograničenja na božji dar u braku, pa tako i prepreke između duše i Boga.
