Čitamo danas u novinama kako je Hrvatska treća u svijetu i druga u Europi po korumpiranosti u poslovnom svijetu. Anonimno istraživanje je provedeno među 3459 menadžera i poslovnih ljudi u 36 zemalja svijeta a gle čuda, ispred nas su na obje ljestvice Slovenci. U Hrvatskoj je anketirano 100 poslovnjaka od kojih je 90 priznalo kako je davanje mita sasvim uobičajna praksa u poslovanju.
Zašto je to tako? Zašto su moralni kriteriji u nas, a pogotovu u poslovanju, toliko niski? Odgovor se jedino može naći u načinu po kojem se odvija poslovanje u Hrvatskoj, odnosno udjelu države i njezinom upletanju u sve razine poslovanja, bilo od strane središnje ili lokalne vlasti. Problem dakle leži u državnim službenicima. Oni su ti koji u preko 90 posto slučajeva traže mito i po svemu sudeći uredno ga i dobivaju. Kada nekome treba deset različitih papira za obavljanje nekog posla onda ne čudi da se cijeli slučaj može brže i efikasnije riješiti ako se nekomu plati mito da se proces ubrza. Dakle, jedino rješenje je da se državna administracija povuče što više iz gospodarstvo pa će se po samoj logici korupcija smanjiti. Koga je uostalom briga ako u nekoj privatnoj firmi šef nabave, recimo, prima mito od nekog dobavljača? Nikoga. Ali gle slučaja, baš se u privatnim tvrtkama to i najmanje događa. Državna birokracija sa druge strane je kao stvorena za korumpirani kadar. Sve te zemlje koje su na vrhu liste po korupciji imaju veliki državni apararat i malo iskustva sa slobodnim tržištem, pa nije ni čudno da su se svi naši susjedi našli u istoj skupini, ali i da su skandinavske zemlje s druge strane ljestevice. Vjerujte mi, da su i Šveđani proveli tri generacije pod komunističkim sustavom upravljanja zemljom i oni bi nam pravili društvu na ovoj top listi.
