Laudate Deum, nova apostolska pobudnica, zanimljiv je dokument u kojem papa Franjo koristi svoj autoritet da donese konačne sudove – ne o pitanjima vjere i morala, već o znanstvenim i političkim pitanjima o kojima se još uvijek raspravlja.
U sporu oko Galilea, neki crkveni vođe nerazborito su nastojali riješiti znanstvenu raspravu pozivajući se na crkveni autoritet. Papa Franjo u ovom novom dokumentu ima isti pristup prema pitanju klimatskih promjena, inzistirajući na tome da samo radikalne ekonomske i političke reforme mogu spriječiti ekološku katastrofu.
Laudate Deum nastavak je Laudato Si’, ekološke enciklike koju je Papa objavio u svibnju 2015. Na početku novog dokumenta (paragraf #2), Papa kaže da se osjeća ponukanim ponovno progovoriti zbog hitnost krize; “Shvatio sam da naši odgovori nisu bili adekvatni, dok se svijet u kojem živimo urušava i možda se približava točki prijeloma.”
Laudate Deum je relativno kratak dokument – nešto više od 7 500 riječi, za razliku od 40 000 riječi Laudato Si’. Ali tekst prenosi jasan osjećaj hitnosti, odlučnost da se probudi savjest. Ipak, ova apostolska pobudnica nije osobito vjerski dokument. Zapravo, riječ “savjest” pojavljuje se samo tri puta, dok se svjetovni izrazi kao “klima” pojavljuje 42 puta, “globalno” 31 put.
Zapravo, u ovoj pobudnici – upućenoj “svim ljudima dobre volje” – Papa spominje Isusovo ime samo tri puta, dva puta u uvodnom odlomku. Nigdje se ne koristi “Gospodin”, kao ni “grijeh”, “spasenje”, “iskupljenje” ili “molitva”. Tek pred kraj dokumenta – počevši od odlomka #61 – papa Franjo usmjerava pozornost na “duhovne motive”.
Izvan svake sumnje?
“Više nije moguće sumnjati u ljudsko — ‘antropsko’ — podrijetlo klimatskih promjena”, piše Papa (#11). Ta je izjava, ključna stavka argumentacije cijelog dokumenta, očito, pogrešna.
Nedvojbeno je moguće sumnjati da su ljudski postupci odgovorni za klimatske promjene, jer mnogi ljudi baš u to sumnjaju- uključujući mnoge znanstvenike s izvrsnim kvalifikacijama. Osobno smatram da su argumenti skeptika uvjerljivi. Naravno da moje mišljenje nema veliku težinu, jer ja nisam znanstvenik. Ali ni papa Franjo, također, nije profesionalni znanstvenik, i dok mu njegov autoritet rimskog pape omogućuje da s autoritetom govori o doktrinarnim pitanjima, taj se autoritet ne proteže na znanstvene kontroverze.
Na kraju, duhovni aspekt
Odjeljci 4 i 5 Laudate Deuma posvećeni su onoj vrsti detaljne analize međunarodnih konferencija o klimi koju bismo mogli očekivati od kreatora politike, a ne od nasljednika svetog Petra. (Odjeljak 4 je naslovljen: “Klimatske konferencije: napredak i neuspjesi;” Odjeljak 5 je “Što očekivati od COP28 u Dubaiju?”) I konačno, u odjeljku 6, Papa se okreće “Duhovnim motivima”.
“Ne mogu propustiti u tom smislu podsjetiti katoličke vjernike na motive proizašle iz njihove vjere”, rekao je Papa otvarajući ovaj završni dio. (Ovo je jedan od dva slučaja kada se riječ “katolik” pojavljuje u dokumentu.) U sljedećem odlomku nudi dva kratka citata iz Starog zavjeta. U paragrafima koji slijede citira vlastitu encikliku, Laudato Si’ jedanaest puta. U ovom odlomku nema pozivanja na Evanđelje, crkvene oce ili prethodne izjave papinskog učiteljstva. Zapravo, osim citiranja pape Pavla VI., u poruci UN-ovoj Organizaciji za hranu i poljoprivredu, niti jedna fusnota ne upućuje na bilo koji crkveni autoritet koji prethodi sadašnjem pontifikatu.
Dok istovremeno Sinoda o sinodalnosti započinje svoja razmatranja u Rimu, papa Franjo odbija ispuniti tradicionalnu ulogu rimskog prvosvećenika: govoriti s jasnoćom, umanjujući sve veće sumnje o temeljnim doktrinarnim pitanjima. Ali u Laudate Deum daje vrlo jasne i snažne izjave o spornim pitanjima koja ne uključuju temeljni polog vjere. Vjerni katolici mogu se moliti da, dok raspravljaju o upravljanju Crkvom, sudionici Sinode podsjete Papu na njegovu vlastitu ulogu učitelja i njezina ograničenja.
