Evo čitamo u Jutarnjem Listu kako danas umjesto 245 neporeznih davanja, hrvatske tvrtke plaćaju čak 572 parafiskalna nameta. Ovaj šokantan podatak dolazi čak iz same vlade, valjda su se počeli čuditi zašto nisu u stanju privući sve te silne investicije koje su obećali narodu. Kada zbrojimo visoke doprinose na plaće, skupa s porezima i prirezima na dohotak, pa onda čak i za Europu rekordno visok PDV od 25 posto, bilo bi u stvari pravo čudo da zemlja nije u receseciji. Jedna zdrava država, kao što je Njemačka na primjer, zapošljava 80 posto svi svojih radnika u malim i srednjim poduzećima. Tu se vidi snaga jednog gospodarstva i taj sektor političari moraju njegovati, a ne kao kod nas gdje se pokušava ići glavom kroz zid ne bili se privukle investicije (čitaj bajke) vrijedne milione pa i milijarde eura. Kao da smo u onoj bajci o Janku i čarobnom grahu pa se sad samo strpljivo čeka kada će grah narasti da pokupimo zlatnike iz dvorca…O ovim bajkama se pišu i posebni zakoni dok se obične tvrtke guše pod pritiskom poreznog sustava. I tako će, čini mi se i ostati a mi ćemo i dalje biti strpljivi.
Prosvjedi se organiziraju kako bi se sačuvale plaće u državnim službama dok o nametima, ili porezima, ni riječi bune, iako nam je Šenoa lijepo napisao da se pobune od povijesnoga značaja mogu rasplamsati kao protest zbog podizanja nameta običnim radnicima.
A za kraj samo dva citata iz Šenoine knjige:
•„Ah, ta strpljivost već dugo traje; jedan gospodar baca nas drugome u ruke, kao da smo klipovi kukuruze, a svakomu ostane nekoliko zrna u ruci, i tako izlazimo napokon ko goli štrukovi.“
•„A nama Hrvatima, razdvojenim i rastrojenim, treba i koliko te nauke (vlastite povijesti, op. admin.) da budemo jedanput od glave do pete ljudi i svoji ljudi. Ta istina ponuka i mene, a nuka me i sad, da iznesem u spodobi pripovijesti našu davninu, stare grijehove, staru slavu našu.“
