Nedavno pismo svim biskupima svijeta kardinala Maria Grecha, generalnog tajnika Biskupske sinode i kardinala Jean-Claudea Hollericha, generalnog relatora Sinode o sinodalnosti, pokazuje da upravljanje sinodom nije tako jednostavno kao što je nekoć bilo.
Prethodne sinode pod papom Franjom bile su relativno lake za vođenje u usporedbi s trenutnim sinodalnim procesom o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu. Prijašnji voditelji sinode su, nakon što bi sve saslušali, samo u prva ili završna izvješća ubacivali ono što žele.
Podrijetlo Sinode o sinodalnosti
Tako je započeo sinodalni proces o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu. Kulminirat će ne sa jednim susretom, nego dva dijela sinode u Rimu, prvi susret bit će ove jeseni, a drugi u listopadu 2024. No sve je počelo 2018. na Sinodi o mladima, kada je isusovac Giacomo Costa — jedan od ključnih voditelja sinode — jednostavno dodao materijal o sinodskim procesima u izvješće te sinode.
Kardinal Oswald Gracias iz Bombayja, član Vijeća kardinala i bliski papin savjetnik, dao je do znanja da je tajništvo sinode izradilo taj tekst i sugerirao da bi tvorac teksta mogao biti o. Costa.
Pridružuje se kardinal McElroy
Sinodalni proces o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu došao je do prekretnice prošli tjedan, kada je kardinal Robert McElroy iz San Diega obznanio stvarno stanje stvari, tj. jednostavno glasno izrekao ono što su mnogi već sumnjali. Ustvrdio je da je sinoda o sinodalnosti zapravo ispravno vrijeme da se odobri ređenje đakonisa, preispita ređenje žena za svećenice, odbaci nauk sv. Pavla o tome da osobe u smrtnom grijehu ne smiju primati pričest, i da, barem ljudi određenih seksualnih praksi, potpuno napustite život čistoće.
Kardinal McElroy daleko je najinteligentniji, najrječitiji i najobrazovaniji (Stanford, Harvard, Berkeley, Gregorian) američki kardinal kojeg je imenovao papa Franjo, i ne treba napominjati da su to mnogi primijetili.
Previše toga je rečeno, pa nije čudo što se istodobno digla uzbuna kako je sinodalni proces “proširenje šatora“ kojim se na perfidan način želi nametnuti doktrinarno krivovjerje. To je “radikalna inkluzivnost“ dalekosežnih posljedica, predlaganje ideja – poput otvorenog pristupa Euharistiji za sve krštene – nikada naučavanih u cijeloj povijesti Crkve.
Osjetljiva ravnoteža
Uzbunili su se i sami organizatori sinodalnog procesa o sinodalnoj Crkvi. Oni sigurno ne žele preplašiti biskupe i izazvati uzbunu sugerirajući da će sama čistoća biti ukinuta. Kako sad staviti uzde na sinodalne sudionike, a da oni ne shvate kamo ih se namjerava voditi?
Upravitelji sinode moraju biti jasni što se očekuje, a da se ne čini da su dobili sažetak prije vremena. U tu svrhu, najavili su da će o. Timothy Radcliffe, bivši vrhovni poglavar (učitelj) dominikanaca i pouzdani zagovornik razuzdanijih seksualnih praksi, imati tri dana na rasolaganju (duhovne vježbe) kako bi svim sudionicima sinode dao određene teološke poticaje prije nego što sinoda bude sazvana ove jeseni.
Svi oni znaju u kojem će se pravcu pokušati gurati biskupe, ali je kardinal McElroy ipak prerano objavio ono što bi možda trebao biti predložak završnog izvješća o raspravama Sinode (!?). Stoga su kardinali Grech i Hollerich morali brzo djelovati kako bi ispravili McElroyev ishitreni postupak. Poručujući da ne treba obraćati pozornost na tog kardinala iz San Diega!
Problem (tj. sreća!) je što su kardinal Grech i Hollerich i sami previše pričali o tome što im znači nadolazeća Sinoda.
Dok su kardinali “hitno” pisali biskupima kako sinodalni proces o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu nije imao za cilj zaobići biskupe, svodeći ih na one koji rade bilješke, sam kardinal Grech okupio je prošle jeseni skupinu “stručnjaka” da izradi sažetak svih nacionalnih sinodalnih izvješća.
Taj je sažetak sada temelj za sadašnju kontinentalnu fazu sinodalnog procesa. Nakon što kontinentalna faza bude dovršena za nekoliko tjedana, kardinal Grech i njegov tim izabranih stručnjaka krenut će razvijati radni dokument (instrumentum laboris) za nadolazeću sinodu u Rimu ove i sljedeće godine.
U toj stručnoj skupini, među odabranima, samo je jedan biskup. Kardinal Grech sada piše da se sinodalnost ne može razumjeti odvojeno od “episkopalne kolegijalnosti“, no prije samo nekoliko mjeseci hvalio se da je njegova odabrana skupina stručnjaka istomišljenika – predvođena sveprisutnim o. Costom – „srce i uši Crkve“.
Pismo kardinala Grecha i Hollericha, koje stiže poprilično kasno u sinodalnom procesu, bilo je potrebno jer je očito da postoje mnogi – kardinal McElroy je samo najistaknutiji među njima – koji žele “nametnuti dnevni red“ sinodalnog procesa sinodalnosti za sinodalnu Crkvu. Treba samo reći ljudima da ne obraćaju pažnju na čovjeka u pozadini- kada je evidentno da se u pozadini, tj. sjeni nešto događa.
Što se tiče kardinala Hollericha, od njegova imenovanja generalnim relatorom Sinode o sindodalnosti, on se nije ustručavao reći da smatra nauk Crkve o homoseksualnosti zastarjelim i pogrešnim. Dakle, kada se biskupi okupe u Rimu, imat će siječanjsko pismo u kojem će im reći da promjena doktrine nije na dnevnom redu, ali u listopadu će sinodom presjedati kardinal koji želi upravo to. Kardinal tada neće biti u pozadini, nego u centru (na podiju) uz Svetog Oca.
Vjerodostojnost sinodskog tajništva teško je narušena manipulacijama prethodnih sinoda. Pismo upućeno svim biskupima svijeta traži od njih da ignoriraju ono što vide da se odvija pred njihovim očima, od Njemačke do San Diega. Jednom kad se “zastor povuče“, kao što je to učinio kardinal McElroy, ne može se očekivati da će se ponovno zatvoriti.
