Nedavna objava povjerenstva Njemačke biskupske konferencije kako bi trebalo uspostaviti pastoralnu skrb za “queer” populaciju najnovija je u dugom nizu heretičkih pothvata iz Lutherove domovine. Ne manjka kritike na ovu inicijativu iz teološke perspektive. Međutim, kada biskupi izađu u područje sekularne stranačke politike, treba ih također kritizirati u skladu s tim.
Naime, na završnoj tiskovnoj konferenciji proljetne plenarne skupštine Njemačke biskupske konferencije 2024., biskup Georg Bätzing je ustvrdio da njemačkim katolicima nije dopušteno glasati za rastuću stranku Alternative für Deutschland (Alternativa za Njemačku – AfD). U izjavi se osuđuje “desničarski ekstremizam” i upozoravaju katolike na “stranke [koje] prijete demokraciji, posebice stranku Alternativa za Njemačku i društvo koje stoji iza nje”. Bätzing je dodao: “Glasati za takvu stranku znači ići protiv osnovnih vrijednosti ljudskog suživota i demokracije u našoj zemlji.”
Ova izjava označava eskalaciju pokušaja njemačke crkve da delegitimizira AfD. Prošle je godine čelnik laičkog odbora njemačkih katolika zahtijevao da se pristašama AfD-a zabrani zauzimanje svih položaja u Crkvi. Odbor “nikako nije rezultat izbora, već je klub dužnosnika koji uglavnom žive od crkvenih poreza s punim radnim vremenom [i] ne mogu se plasirati na primarno tržište rada”, uzvratio je katolički zastupnik u Europskom parlamentu Maximilian Krah, predstavnik AfD.
Odgovarajući na nedavnu izjavu biskupa, parlamentarac AfD-a u Bundestagu, Gerrit Huy, ustvrdio je da je biskupska konferencija odlučila “da im se ne sviđa AfD i žele učiniti to nesviđanje obvezujućim za sve njemačke katolike.”
Katolici izvan njemačkog govornog područja, čak i oni koji su skloni podržavanju politike AfD-a, mogli su primijetiti ovaj razvoj događaja i pretpostaviti da se sprema nešto gadno. Ovo je desetljećima bio zadani narativ europskog političkog i novinarskog establišmenta, a razne nacionalističke, suverenističke i populističke stranke morale su prevladati liberalno raspoređeni nadimak “krajnje desnice” i sveprisutni diskurs “1933.”. U zemljama poput Francuske, Švedske i Nizozemske, ovaj je narativ polako erodirao s protokom vremena i očitom destruktivnošću određenih politika establišmenta.
Ipak, platforma politike AfD-a zaslužuje pažnju. Nije osobito ekstremna. Stranka, na primjer, samo poziva na zabranu inozemnog financiranja i rada džamija, te potpuno prekrivanje ženskih osoba. Takvi zakoni već su na snazi u drugim europskim zemljama poput Francuske, Švicarske i Danske. Njihove tvrdnje da su multikulturalizam i Europska unija propali projekti (bivša kancelarka Angela Merkel i sama je otvoreno priznala ovo prvo) su glavne ideje među prosječnim ljudima. Malo je, ako ništa, što bi katolik trebao smatrati objektivno nemoralnim.
Ovih su dana njemački biskupi provokativni i politički nastrojeni. No, jesu li katolici?
