I Katolik s dna kace je dao svoje mišljenje o Istanbulskoj konvenciji – preporučujemo da ga pročitate u cijelosti ovdje.
Izdvajamo jedan kratki odlomak iz eseja:
Potrebno je osloboditi društvo od običaja, tradicija, autoriteta i tradicionalnih institucija. Često čujemo takve pozive. Ali što onda preostaje? Što je društvo bez običaja, tradicije, autoriteta i institucija? Tko onda definira društvo?
Umjesto organskog razvoja imamo proizvoljne planove birokrata. Birokracija je ta koja upravlja životom pojedinca; od začeća do smrti; ona definira na koji način ćemo živjeti s našim bližnjima. Obitelj i naslijeđena kultura su neprijatelji jer nisu egalitarni. (Birokracija konfiscira čitavo društvo.)
Takvo razmišljanje je potrebno nametnuti politički, pravno, društveno i kulturno kada god je to moguće.
Konvencija nastavlja;
“Članak 14. – Obrazovanje
Stranke će poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja. “
Potrebno je uključiti takvu ideologiju u nastavni plan i program na svim razinama obrazovanja. Nova ideologija preuzima sve. Sve što djeca i mladi uče treba biti prožeto njome. Sami priznaju svoje planove društvenog inženjeringa.
Krajnji cilj nije samo promovirati ideologiju nego stvoriti svijet u kojem djeca neće birati “stereotipno” ponašanje u životu. Ne radi se o tome da djeca uče o “nestereotipnim” rodnim ulogama, nego da oblikuju svoj život prema onome što su naučili. Obitelj nije samo nepotrebna, nego je i štetna; birokracija je tu da je zamijeni.
Druga stavka istog članka:
“Stranke će poduzeti potrebne korake za promicanje načela iz stavka 1. kako u neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima. “
To je izgleda bilo potrebno navesti da ne bi netko posumnjao u njihovu predanost sveobuhvatnim promjenama. Dakle, ne radi se samo o vrtićima, školama i obrazovnim ustanovama, radi se o svemu s čime bi čovjek mogao ispunjavati svoje slobodno vrijeme. Sport, kultura, mediji.
(…)
Kao što upozoravaju mislioci skeptični prema viziji eubirokrata; Obitelj je temelj društva, a uloga oca i uloga majke bitan dio normalnog ljudskog života; ta uloga zahtijeva predanost koju društvo treba vrednovati. Odbacivanje i preziranje tih uloga vodi u propast.
Hvalimo se svojim novim slobodama, ali smo zapravo pod sve većom kontrolom. Bezimeni birokrati upravljaju čitavim društvom; ne postoji kultura slobode samo politički nametnutni konformizam.
Nadajmo se da nećemo prekasno shvatiti sve razmjere uporabe države sile, odgojno-obrazovne indoktrinacije i društvenog inženjeringa.
