Rijetko se bavim radom drugih novina i novinara, ali pravim iznimku zbog neobičnog iliti osebujnog „intervjua“ koji je Benedikt XVI. navodno dao dnevnim novinama Corriere della sera.
Zašto pišem riječ „intervju“ pod navodnicima i upotrebljavam pogodbeni način?
To je vrlo jednostavno: jer ako pročitate članak, sasvim jasno možete vidjeti da nema intervjua. Massimo Franco i urednik novina Corrierea dolaze u posjetu Benediktu XVI. i donose mu (to su već jednom učinili) dva Gianellijeva crtana filma. Stariji emeritus papa (također zbog trenutnog zdravstvenog stanja oslabljenosti) na nekoliko molbi odgovara kratkim opaskama („njegov je glas kao dah, dolazi i odlazi“), zahvaljuje im se i pozdravlja ih. To je to. Intervjui su zapravo nešto sasvim drugo.
Zašto onda kažem da je intervju osebujan i da ne ispunjava uvjete?
Sasvim je jednostavno: jer se čini da riječi i sadržaj ne pripadaju rječniku i stilu Josepha Ratzingera.
Ratzinger kojeg (ja) znam nikada ne bi upotrijebio riječ „fanatici“ da definira prijatelje koji nisu zadovoljni njegovom ostavkom. Niti bi si ikad dopustio da intervenira u talijansku politiku izražavajući nadu da Draghi (političar), „koji je vrlo cijenjen u Njemačkoj“, može „riješiti krizu“.
Na isti način, Ratzinger si nikada ne bi dopustio da predsjedniku Bidenu pripiše osuđujuću presudu („osobno je protiv pobačaja“) da bi potom površno i na sljedeći način komentirao: „kao predsjednik nastoji se predstaviti u kontinuitetu s politikom Demokratske stranke“. Isto vrijedi i za drugu – uistinu nevjerojatnu – izjavu u vezi s Bidenom, a to je da „još nismo dobro razumjeli kakav je njegov stav o rodnoj ideologiji“.
Nadalje, zašto koristi množinu? „Nismo razumjeli?“ Je li majestetični plural iznenada obnovljen?
Što se tiče riječi: „nema dvojice papa, postoji samo jedan papa“, iskreno mi se čini da one nisu vrijedne spomena. Ratzinger je to već mnogo puta rekao. Imali bismo ekskluzivu da je Ratzinger rekao: „Jedini papa je Bergoglio, a ja više nisam papa“. Ali to Benedikt XVI. nikada nije rekao te tako nastavlja i dalje.
Prava pitanja koja bi se trebala postaviti Benediktu XVI. su sasvim drugačija. Na primjer: „Vaša Svetosti, oprostite nam, nosite bijelo i blagoslivljate vjernike kao papa emeritus, ali kako ste uspjeli izmisliti nešto tako čudovišno? Kako ste mogli napustiti stado i ostaviti ih na okrutnost vukova? Kažete da imate mirnu savjest, ali zar ne osjećate zbunjenost i patnju velikog dijela stada?“ Tada bismo imali intervju.
Onda, točno na vrijeme, Vatican News, službena tiskovna agencija Vatikana, ističe sljedeću naslovnicu: „Ratzinger ponavlja: Ne postoje dvojica papa“. Ova igra već postaje zamorna.
