U svom posljednjem izvješću iz Rima glavni urednik Life Site Newsa daje svoje viđenje raspleta Sinode o obitelji:
Stvarnost na ovoj Sinodi, unatoč prezentaciji pozitivnosti i bratstva unutar dvorane ili aule, kako je nazivaju, jest da su se oni biskupi koji su branili pravovjerje borili s moćnim neprijateljima koji su otvoreno predlagali herezu, a da cijelo vrijeme nije bilo ni riječi korekcije od strane pape Franje.
Središte junačke frakcije ovogodišnje Sinode pomaknuto je od prošlogodišnjih Afrikanaca na istočne Europljane. Oni su otvoreno progovorili da su zla koja su predložili neki kardinali i biskupi nadahnuta đavlom. No, jedan je moćni kardinal uzvratio optužujući vjerne biskupe za uvođenje “podjela”, što je znak Sotone. Zanimljivo, kada se nadbiskup Tomash Peta pozvao na “dim Sotone” koji ulazi u Crkvu kroz heretičke prijedloge bio je smrtno ozbiljan. Kada je kardinal Christoph Schönborn uzvratio sa svojim “dimom Sotone” zastao je smijući se na račun svoga kolege.
Najglasniji od heretika na sinodi i oni s najvećom moći bili su zapadni Europljani koje su pomagali liberalni Amerikanci. Njemački kardinal Walter Kasper prepustio je vodstvo kardinalu Reinhardu Marxu, predsjedniku Njemačke biskupske konferencije, koji je sa svojom intervencijom, objavljenom na internetskoj stranici konferencije, naveo svoj protu-katolički prijedlog koji bi dopustio svetu pričest ponovno vjenčanim parovima nakon što su napustili svoje “kanonski valjane” brakove dok su njihovi bivši supružnici još uvijek živi. Čak je i mogučnost da novi par živi u suzdržanosti kao “brat i sestra” bila isključena jer, kako kardinal Marx tvrdi, “savjet da se suzdrže od spolnih čina u novoj vezi nije realan.”
Cijelo je to vrijeme papa Franjo predsjedao u tišini, nikad ne ispravljajući krivovjerja, a u svojim privatnim propovijedima u Casa Santa Marta često je opominjao “učitelje zakona” kojima nedostaje milosrđe i čiji “pravednički stav” ih izdaje kao farizeje.
S druge strane kardinal Marx čak je otvoreno rekao novinarima u ožujku prošle godine da Njemačka Crkva “nije podružnica Rima. Sinoda ne može propisati što bismo trebali učiniti u Njemačkoj.”
Značajan trenutak u razvoju događaja bila je 50. obljetnica uspostave moderne biskupske sinode u kojem je papa iskoristio priliku da govori o “decentralizaciji” Katoličke Crkve. Ironično je da je koristio i citirao najstroži nauk Crkve o papinskom autoritetu da provede promjenu koja se tumači kao predaja te iste ovlasti. Ovlast Petrove stijene jedinstvena je Katoličkoj Crkvi i predana je samo Petru (papi) kako bi se jamčilo jedinstvo i vjernost.
Teško je na bilo koji drugi način interpretirati ono što se sada događa u Rimu. Prije sinode kardinal Marx, jedan od devet papinih najviših savjetnika, otvoreno je rekao da njemačka Crkva “nije podružnica Rima”, i da će ići naprijed sa svojim prijedlogom za dijeljenje svete pričesti ponovno vjenčanim vjernicima. Ovaj stav izravne hereze na Sinodi je prošao bez prigovora od pape. I papa je Franjo naredio decentralizaciju.
Što točno biskupske konferencije nisu u mogućnosti učiniti sada, osim mijenjati crkveno učenje? Kao što mi je kardinal Arinze rekao u intervjuu s njim u Rimu, one mogu učiniti sve osim promijeniti vjeru i moral, a ako to mijenjamo onda više nismo katolici.
Iako slika izgleda crna, nemamo razloga za zabrinutost. Vjerujemo Kristovu obećanju da vrata paklena neće nadvladati Njegovu Crkvu. Štoviše, u mene se usadila velika nada tijekom moga kratkog putovanja u srce bitke. To je nada koja dolazi od svjedočenja i rada s Božjim najmanjima; sa svećenicima i laicima, mladima i starima koji su spremni i voljni položiti svoje živote za vjeru. Oni su heroji spremni odreći se slave i bogatstva, prestiža i časti, da budu vjerni učenjima Krista i u dobrim i u lošim vremenima. To su djeca koja čine “calcaneum Mariae” ili petu Marijinu za koju se pretkazuje u Knjizi postanka 3:15 da će satrti glavu zmije.
John-Henry Westen
