Dikasterij za nauk vjere objavio je u prosincu Deklaraciju Fiducia Supplicans, koja kaže da je moguće dijeliti “neliturgijske blagoslove” osobama u “neregularnim vezama” (razvedeni i ponovno vjenčani, koji žive zajedno, te istospolni “parovi”). Već idućeg dana fotografija oca James Martin, S.J. kako blagoslivlja istospolni “par”, koji je nešto ranije bio civilno vjenčan, pojavio se u New York Timesu, iako je dokument upozorio na opasnost takve pozornosti javnosti. Deset dana kasnije, republikanski predsjednički kandidat Chris Christie, koji se “identificirao kao katolik” i nekada je bio čvrsti branitelj braka, citirao je Fiducia Supplicans kao preokret u podržavanju istospolnih brakova, rekavši da se “čak i Crkva mijenja”.
Morali biste biti vrlo glupi ili vrlo naivni da biste bili iznenađeni. Mnogi od nas predviđali su da će to biti rezultat. I – samo dva tjedna nakon ovog loše osmišljenog dokumenta – stvari tek počinju.
Nije iznenađenje kada političari ili odmetnuto svećenstvo čine sve što im odgovara. Ali priroda je stvari u doba Interneta da će njihove osobne misli imati mnogo širi učinak na društvo, potpomognute i poticane od strane antikatoličkih snaga.
Tsunami kontroverzi nakon objave Deklaracije uglavnom se vrtio oko toga dopušta li Fiducia Supplicans blagoslove “istospolnih zajednica” (što ne dopušta) ili istospolnih “parova” (što dopušta, Intro, paragrafi 2, 31, 41). Neki branitelji dokumenta pokušali su tvrditi da su blagoslovi bili za “pojedince” – spomenuto jednom (paragraf 38), ali to zapravo nije smisao cijelog teksta.
No, valja krenuti od pitanja zašto je, ako to nije bio korak prema prihvaćanju homoseksualnih veza, uopće bilo potrebno objaviti takav dokument?
Neliturgijski, “spontani” blagoslovi (paragraf 21, 28, 35, 38) jesu i uvijek su bili dostupni svima. Čak i nekatolicima. Čak i oni koji su u “neregularnim” vezama – očiti eufemizam koji se koristi da se ne mora koristiti ta glomazna kršćanska riječ: grijeh.
I kao što su mnogi od nas mogli vidjeti na početku – i stoga su nas često optuživali da nismo ni pročitali tekst – iako dokument tehnički nije bio krivovjeran i čak je ponovio učenje Crkve o braku, postojao je veliki jaz između onoga što je eksplicitno rečeno i onoga što je implicitno priopćeno.
Znakovito je da su dijelovi Crkve – npr. njemački biskupi koji su planirali ne samo blagoslove istospolnih osoba, nego čak i radikalnije korake putem svojeg domaćeg Sinodalnog puta– bili zadovoljni s Fiducia Supplicans. I to usprkos činjenici da ponovno potvrđuje istinski brak i može se tumačiti kao namjera da se ograniče njihovi planovi za formalne, liturgijske blagoslove za “neregularne” veze. Jasno je da oni i drugi poput njih znaju da to ukazuje da plima teče u njihovom smjeru, bez obzira na prepreke koje privremeno postoje.
U dokumentu se, primjerice, nalaze riječi koje govore: pazite da ne stvorite zabunu ili sablazan (stavci 30, 39). Ali stvarnost je da je objava ovakvim dokumentom rezultirala upravo onim što kaže da se ne bi trebalo dogoditi. Kada biskupi Poljske, Mađarske, Ukrajine, Nigerije, Kenije, Južne Afrike i mnogi drugi otvoreno izjavljuju da odbijaju slijediti Fiducia Supplicans – upravo zato što bi to izazvalo zbunjenost i sablazan među vjernicima – učinak tih riječi u stvarnom svijetu – bez obzira na namjeru – suprotan je onome što se govori.
Što otvara još jedno pitanje. S obzirom da formalni dokument o ovoj temi doista nije bio potreban, ako je namjera bila samo omogućiti blagoslov dva “pojedinca” u nekoj vrsti “odnosa”, ili čak “pozitivne” elemente u neregularnom “paru”, zar nitko u Vatikanu nije shvatio da je ovaj fijasko bio neizbježan?
Ako nisu, to govori o nekompetentnosti koja se ne bi tolerirala ni u jednoj drugoj organizaciji.
Ako jesu, to ukazuje na volju da se progura plan, bez obzira na posljedice.
Netko je jednom rekao: “Po plodovima ćete ih prepoznati”. Možda je, doduše, ponekad bio malo krut.
Nije teško vidjeti da je ovo vrsta zbrke, dvosmislenosti, kontroverze koja se više puta pojavila u papinstvu pape Franje. To je neka vrsta sentimentalne želje s njegove strane da bude blizak ljudima, ali bez ozbiljnog razmatranja posljedica svojih postupaka – osobito imajući u vidu službu koju zauzima.
A njegovi plodovi?
