Ako je vjerovati novinskim člancima, borba protiv sive ekonomije, koju vodi Ministar financija Slavko Linić, već je urodila plodom. To se naročito vidi u ovim ljetnim mjesecima kada je prijavljen promet u ugostiteljskim objektima najedanput porastao u dvoznamenkastim postotcima. Još samo da riješi prodavače na placevima diljem Hrvatske i Linić će se moći pohvaliti odlično obavljenim poslom.
Linićev posao jest, da se razumijemo, punjenje proračuna koji puca po šavovima, pa svaki korak naprijed u ovom smjeru zaista jest za pohvalu. Nažalost, Linić zaboravlja, jer to očito nije dio njegov ministarskog portfelja, kakve su posljedice ovakve politika na cjelokupno gospodarstvo.
Ono što se rijetko kad spominje u našim medijima je da siva ekonomija, što god Linić i ostali u Vladi mislili o njoj, obuhvaća veliki dio bruto domaćeg proizvoda, između 15 do čak 30 posto, ovisno o tome kako se računa. Eh sada, prozvati sve te aktere u našem gospodarstvu lopovima koji kradu vaš novac zato što nisu izdali račun, kao što nam reklame na HRT-u poručuju, šalje poruku da se ovakva radnja, pod prijetnjom kazne zakona mora istrijebiti. Što bi se dogodilo, i kome je u interesu, da se 15-ak ili više posto BDP-a ukloni? Ministarstvu financija je svejedno jer oni i onako nemaju prihod od ovakvog poslovanja. Cilj da nekako svi ovi dosadašnji lopovi najedanput počnu legalno poslovati je apsurdan i ne pokazuje nikakvo razumijevanje za samu bit problema.
Činjenica jest da je u Hrvatskoj veliki broj poduzetnika prisiljen obavljati barem dio svog poslovanja, kako se to kaže, na crno. Pod prisilom znači da je to jedini način da bi opstali na tržištu. Prijetnje zatvaranjem radnje, ako se pronađe neprijavljen promet, za veliki broj poduzetnika bio bi znak da na kraju sami zatvore svoje obrte i mala poduzeća. Ako je Vlada sada suočena s nezaposlenošću u proizvodnim, prerađivačkim i inim sektorima, što će biti kada im i uslužni sektor počine propadati? Priča da su se poduzetnici obogatili na račun poštenog naroda koji uredno plača porez bi se mogla slobodno nazvati marksističkom propagandom, ali eto, Vlada nam to svakodnevno servira na javnoj televiziji, a žuti tisak će uvijek naći neki primjer ugostitelja za naslovnu stranicu da bi potvrdio tu (ne)istinu.
To što su porezi i ostali nameti za poduzetnike u Hrvatskoj najviši u Europi je samo prolazna vijest. Prolazna je bila i izjava šefice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec jer po njoj „ne treba nam ugostitelja koliko ih ima danas“.
Dakle, poruka je jasna; ako ne možeš platiti sve poreze koje država nameće onda bolje da te nema. Svrha poduzetništva je onda da puni državnu blagajnu. Ekonomski rast i blagostanje društva očito nisu u (prvom) planu.
