Poštovana i draga braćo u Kristu,
puno sam molio za Vas tijekom takozvanog Sinodalnog puta. Nakon završetka Pete sinodalne skupštine (11. ožujka) u Frankfurtu na Majni, posebno sam molio za Vas, da ostanete vjerni apostolskoj predaji, istinama o vjeri i moralu koje nam je predao Krist u Crkvi, koju smo kao zaređeni svećenici dužni čuvati i promicati. Vjernici nikada nisu više trebali svećenike koji će im naviještati istinu, koji će im donositi Krista, prije svega u sakramentima, koji će ih voditi i upravljati Kristovim putem.
Mogu samo zamisliti Vašu duboku tugu zbog stavova koje je zauzela Sinodalna skupština, uključujući i veliku većinu biskupa, koji se izravno suprotstavljaju onome što je Crkva uvijek i posvuda naučavala i prakticirala. Dijelim Vašu tugu i doživljavam iskušenje obeshrabrenja, koje, bez sumnje, također doživljavate. U trenucima poput ovih, koje su svećenici iskusili u drugim vremenima u povijesti Crkve, moramo se prisjetiti obećanja koje nam je dao naš Gospodin, koji nikada ne laže i uvijek je vjeran svojim obećanjima, napose kada je na svom uzašašću predao u naše ruke apostolsko poslanje i rekao: „…i evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta” (Mt 28, 20). Još jednom uzimajući k srcu poslanje i obećanje našeg Gospodina, moramo se boriti, moramo biti Njegovi vjerni „suradnici u istini“ (3 Iv 8).
U ovakvim trenucima, kada čak i biskupi iznevjere apostolsku tradiciju, vjerni biskupi, svećenici, Bogu posvećene osobe i vjernici laici nužno će trpjeti zbog svoje vjernosti. Dok započinjemo Veliki tjedan, tjedan muke i smrti našega Gospodina, i iščekujemo uskrsno vrijeme, vrijeme Njegovog uskrsnuća i uzašašća, uzmimo k srcu Njegove riječi upućene onima koji žele biti Njegovi učenici: „Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom!“ (Mt 16, 24). Tijekom ovih najsvetijih dana, naš Gospodin izlijeva iz svog slavno probodenog Srca snažne milosti svoje pobjede nad grijehom i smrću da nas osnaži da budemo dobri, vjerni i velikodušni učenici. U Velikom tjednu i u uskrsnom vremenu, uzdignimo molitve prema Presvetom Srcu Isusovu, osobito po euharistijskoj žrtvi, patnji njegova otajstvenog tijela, Crkve, koja prolazi kroz vrijeme sveopće zbrke i zabluda, s plodovima zabluda kao što su podjela, otpadništvo i raskol.
Sjetimo se uvijek, osobito kada nam se patnja koju podnosimo čini prevelikom za podnijeti, da nismo sami, da je Krist živ u nama, da božanska milost – posvećujuća i stvarna – djeluje u nama. Sjetimo se Gospodinovih riječi upućenih Majci Djevici i svetom Ivanu apostolu i evanđelistu, s kojim otajstveno stojimo podno križa: „Ženo! Evo ti sina… Evo ti majke“ (Iv 19, 26-27) . Majka Božja je Majka božanske milosti i na poseban je način Majka svećenika kojima donosi bezbrojne milosti. Djevica Majka našeg Gospodina uvijek je uz nas, čak i kad nas s ljubavlju poučava: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5).
Jedno u srcu s Presvetim Srcem Isusovim, po Bezgrešnom Srcu Marijinu, uživamo zajedništvo svih svetih koji nam neće izostati u pomoći, ako samo zazovemo njihov zagovor. U mračnim trenucima nemojmo zaboraviti stvarnost i poticaj koji nam je Bog uputio u Poslanici Hebrejima: „Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano trčimo u borbu koja je pred nama! Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega…“ (Heb 12, 1-2).
Na kraju, jamčim svoje jedinstvo s Vama i svoje svakodnevne molitve za Vas. Poput učenika na putu za Emaus, neko smo vrijeme bili obeshrabreni pred Otajstvom bezakonja, ali sada, s očima uprtim u Našeg Uskrslog Gospodina i Njegov nepromjenjivi nauk, neka naša srca budu obnovljena žarom Njegove milosti (usp. Lk 24, 32). Potičem vas da budete blizu našem Gospodinu, koji nas je izabrao da budemo njegova braća u svetom svećeništvu i da budemo blizu jedni drugima u čistoj i nesebičnoj ljubavi prema Crkvi, Njegovom otajstvenom tijelu, i u patnji podnesenoj u ljubavi prema Njemu i prema našoj braći i sestrama za koje smo kao istinski pastiri zaređeni.
Molim Vas da me se sjetite u vašim molitvama.
S najdubljom očinskom ljubavlju udjeljujem svoj blagoslov Vama i stadu našega Gospodina za koje se brinete.
Kardinal Raymond Leo Burke
Rim
Cvjetnica, 2. travnja 2023.
