Krajnje je vrijeme da netko objavi kritiku karikature američkog katolicizma koja se trenutno propagira.
Rimski dopisnik CNN-a, koji ima globalnu publiku, nedavno je objavio članak pod naslovom “Papa Franjo prima neviđene napade američkih protivnika”. Iz članka “saznajemo” da je papa- koji je bezuvjetno smijenio biskupe s njihovih stolica i uskratio pobožnim katolicima oblik bogoslužja koji oni smatraju duhovno obogaćujućim, kritizirao svećenike, kritizirao sjemeništarace o kojima ne zna ništa- zapravo, papa “koji inzistira na milosrdnoj Katoličkoj Crkvi otvorenoj svima”. A prema autoru, papa Franjo je nedavno poduzeo kaznene mjere protiv kardinala Raymonda Burkea i biskupa Josepha Stricklanda (koji se, zajedno s poklonicima tradicionalne latinske mise — nisam jedan od njih — vjerojatno čude rasponu papine inkluzivnosti).
Godine 2024. vidjet ćemo sve intenzivniju raspravu o složenom nasljeđu Franjina pontifikata. Ta će rasprava biti besplodna ako karikatura milosrdnog pape otvorenog uma nasuprot zatvorenih američkih katolika protivnih Drugom vatikanskom saboru postane dominantna priča.
Dakle, razjasnimo nekoliko stvari o Katoličkoj Crkvi u Sjedinjenim Državama.
Prvo, američki biskupi su među najlojalnijim hijerarhijama u svijetu – puno više lojalniji papi Franji i Apostolskoj Stolici nego njemački episkopat, koji trenutno prkosi papinim naredbama da prestane s uvođenjem novog i heterodoksnog oblika crkvenog upravljanja.
Drugo, uza sve svoje poteškoće i izazove, američka Crkva je živa, odnosno najvitalnija lokalna Crkva u razvijenom svijetu. Točka. Mjesna je Crkva ta koja je najozbiljnije shvatila Drugi vatikanski koncil, kako ga autoritativno tumače pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Njihove bogoslovije su najbolje u zapadnom svijetu. Intelektualni život katolicizma u SAD-u je snažan i jasan, dinamično pravovjeran i obogaćuje kulturu – za razliku od katoličkog intelektualnog života u onim velikim dijelovima zapadne Europe gdje je “praćenje zeitgeista” još uvijek u prvom planu.
Treće, katolicizam u SAD-u je evanđeoski živahan, živi papin poziv “da donese kršćansku poruku svijetu” mnogo energičnije od Crkve u Italiji – ili Argentini. Služba katoličkog kampusa u SAD-u doživljava zlatno doba, a razni misionari sada donose kristocentrični evanđeoski dinamizam u 193 kampusa u šest zemalja. Katoličke škole u urbanim područjima učinkoviti su instrumenti za osnaživanje siromašnih (još jedan papin prioritet). Katolički krizni centri za trudnice šire božansko milosrđe na vrlo opipljiv način. I svatko tko je iskusio klonulost župnog života u drugim dijelovima svijeta trebao bi biti impresioniran vitalnošću američkih katoličkih župa, čak i dok se bore da povrate tlo izgubljeno tijekom razdoblja koronavirusa.
Američki katolicizam nastoji živjeti misionarsko sljedbeništvo na koje je papa Franjo pozvao u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium iz 2013. godine. To čini kroz dinamično pravovjerja, a ne kroz liberalni katolicizam. Zar je previše tražiti od Rima da to razumije?
