Već je prošlo više od godinu dana od kada je Kongregacija za Bogoštovlje inicirala povjerenstvo za crkvenu arhitekturu, s namjerom zaustavljanja gradnje crkvi koje liče na sve osim na Božji hram. Arhitekti su, u zadnjih dvadeset pa i više godina, postali toliko avangardni u svom dizajnu pa mi se čini kako uopće ne uzimaju u obzir liturgijsko slavlje kada predlažu svoje radove na natjecanjima. Nažalost, ovo povjerenstvo nema baš nekakvu moć, ako se uzmu u obzir pobjednici natječaja za ove tri crkve u Italiji:
Za župu sv. Ignacija Laconia u Olbii 
Za župu sv. Marie Goretti u Mormannu 
Za župu sv. Jakova apostola u Ferrari 
(izvor: rorate-caeli.blogspot.com)
I mi u Hrvatskoj imamo svoje bisere. Na pamet mi odmah padne Gospino svetište u Aljmašu, a sjećam se i prvog prijedloga za crkvu Hrvatskih Mučenika u Udbini, koji je čak prvotno i izabran kao rješenje dok nije, hvala Bogu, biskup Mile Bogović interverinao. Po mojem skromnom mišljenju, Crkva je već našla rješenje za arhitekturu sakralnih objekata, i to negdje između gotike i baroka, kako se kome sviđa. Ali, svi hoćemo biti moderni, pa tako valjda i pastoralno vijeće, odnosno koje god vijeće odlučuje o ovakvim stvarima.
Usput, ovo povjerenstvo također ima zadaću nadzora glazbe i pjevanja koje se izvodi na liturgijskom slavlju, a kako znamo po iskustvu u brojnim našim župama, ni ovdje nemaju baš nekog uspjeha.
