Pred nama je još jedan krug parlamentarnih izbora, a u kampanji će se vjerojatno- više nego ikada prije, pitanje pobačaja postavljati političarima koji pokušavaju zadobiti naklonost potencijalnih birača. Nema sumnje da ćemo, nažalost, od većine onih koji se deklariraju kao katolici čuti ovakvu izjavu- koja je već postalo formalni odgovor:
Osobno sam protiv, ali …
Zasigurno naši političari uče od američkih kolega.
Ova retorika je postala standardna u Americi gdje tzv. katolički blok glasača lako može donijeti pobjedu kandidatu na predsjedničkim izborima, pa se u zadnje vrijeme najčešće bira baš ovakav tip vjernika za ulogu potpredsjednika. Barack Obama je to učinio s Joe Bidenom, a sada i Hillary Clinton čini isto s Tim Kainom.
Kaine se bez problema predstavlja javnosti kao prakticirajući vjernik, koji je čak s Isusovcima bio u Ekvadoru u misijama. Ali kako je biskup Tobin spomenuo na Facebook-u nedavno:
Izbor Demokratske stranke za potpredsjednika, Tim Kaine, naširoko je prepoznat kao rimokatolik. Također je izvjesno da je javno podržavao “slobodu izbora” za pobačaj, istospolni brak, gay posvojenja i ređenje žena za svećenike. Sve ove pozicije su očito u suprotnosti s dobro utvrđenim katoličkim učenjem.
A u svemu ovome Kaine još uvijek inzistira da je tradicionalni katolik i da se ‘osobno’ protivi abortusu. Čak je i naš Jutarnji list izišao s naslovom HILLARY ODABRALA KAINEA Za potpredsjednika SAD-a: želi katolika koji se žestoko protivi abortusu.
Kako političari uspijevaju ovakve, očito sukobljene teze, servirati javnosti bez ikakvih posljedica?
Poznati katolički pisac Peter Kreeft postavlja dobro pitanje:
Želim pitati jednog od tih političara- “Zašto se osobno protivite abortusu? Je li to zato što vjerujete da je pobačaj namjerno ubijanje nedužne osobe? Ako nije, zašto mu se osobno protivite? Je li samo zato što je … fuj ? Kao da ste osobno protiv jogurta?“
Ako pobačaj ne ubija ljudski život, slažem se s onima koji žele izbor: inače bi to bilo nedopustivo ugnjetavanje ženske slobode i ženskog tijela jer im govorite što bi one trebale činiti. Ako je to njihovo tijelo, a ne tuđe tijelo, nemate im pravo govoriti što će učiniti. Ali, ako to jest tuđe tijelo, onda nemate pravo ubiti tu drugu osobu.
Ali postoji i dodatni problem s “osobno sam protiv, ali“- stavom: ono je potpuno nelogično. Možda se ta nelogičnost bolje uviđa ako rastegnemo argument kako bi uključili i druge probleme u današnjem društvo.
Zamislite da netko kaže:
Ja sam osobno protiv rasizma, ali inzistiram na javnom financiranju ljudi da budu rasisti.- Taj političar bih s pravom bio označen kao rasist.
Ja se osobno protivim silovanju, ali ću glasati za zakone koji to omogućuju.
– Ovaj političar bi bio proglašen ženomrscem, u najboljem slučaju, a najvjerojatnije i kriminalcem.
Ali danas, ako netko kaže: “Ja sam osobno protiv pobačaja, ali …“, onda ste samo poznati kao katolički političar.
Kreeft ide dalje ukazujući da reći kako: “sam osobno protiv abortusa, ali ga ne bi zakonski zabranio” je isto kao da kažeš: “Ja sam osobno protiv ropstva, ali podržavam vaš izbor da sami odlučujete. Ako želite imati robove, samo izvolite.“
U filmu A Man for all Seasons, sveti Thomas More, objašnjavajući kćerki zašto se ne može složiti s kraljevim željama, kaže:
Kada čovjek polaže zakletvu, on drži sebe tj. svoje dostojanstvo u svojim rukama poput vode, a ako raširi svoje prste onda se ne bi trebao nadati da će ga opet pronaći.
Ispovijest vjere koju katolici čine je jednako svečana kao i bilo koja druga zakletva, pa je pretvaranje da naši javni nastupi ne utječu na nas i naše dostojanstvo čista glupost. Za ove “protivim se, ali” političare, njihova voda je već iscurila, a malo je nade da će njihova vjera – poput djece u maternicama koju ne brane – ostati živa. No, trebamo se nadati i dalje moliti da će oboje preživjeti.
