Pred konklave za novog papu prije nešto malo više od godinu dana, analitičari iz Rima, tzv. vatikanisti, bili su uvjereni kako će na konklavama izabrati mlađeg papu koji će voditi Crkvu u dvadesetprvo stoljeće. Jedan od razloga zašto je izbor Jorge M. Bergoglia bio iznenađenje su upravo njegove godine, dakle rođen 1936.-e, papa je već navršio 77 godina. Nakon izbora sam baš zbog toga pomislio kako bi mogli u dogledno vrijeme imati i drugog papu u ‘mirovini’, pogotovo zbog činjenice da se Sveti Otac služi samo s jednim plućnim krilom.
U intervju (u avionu) na putu iz Koreje, papa Franjo je dao i naslutiti ovu mogućnost:
Johannes Schidelko (iz njemačke katoličke agencije): Hvala. Svetosti, kakva vrsta odnosa postoji između Vas i Benedikta XVI.? Postoji li uobičajena razmjena mišljenja, ideja, postoji li kakav zajednički projekt nakon one enciklike?
Papa Franjo: Viđamo se… Prije putovanja išao sam ga posjetiti. On mi je dva tjedna ranije poslao jedan zanimljiv spis: zamolio me za mišljenje… I, imamo normalan odnos, jer vraćam se na tu misao: možda se ne sviđa nekim teolozima – ja nisam teolog – ali mislim da Papa u miru nije nikakva iznimka, nego je nakon mnogo stoljeća on prvi u miru. Mislim, ah da, kako je on rekao, „ostario sam, nemam snage“… Pa to je bila lijepa gesta plemenitosti, a također i poniznosti i hrabrosti. No, ja mislim: prije 70 godina i biskupi u miru su bili iznimka: nisu postojali. Danas su umirovljeni biskupi institucija. Mislim da je „Papa u miru“ već institucija. Zašto? Jer se naš život produljuje i u određenoj dobi nedostaje sposobnost dobro upravljati, jer tijelo se umara… ali, zdravlje je možda dobro, ali nedostaje sposobnosti suočavati se sa svim problemima upravljanja, kao što je upravljanje Crkvom… I ja vjerujem da je papa Benedikt XVI. učinio tu gestu umirovljenih papa. Ponavljam: možda će mi neki teolozi reći da to nije pravedno, ali ja tako mislim. Stoljeća će reći je li to tako ili nije. Vidjet ćemo. Ali Vi ste mi mogli reći: „A ako se Vi jednog dana nećete osjećati ići dalje?“ Pa, bih li učinio isto, ha? Učinio bih isto! Molio bih mnogo, ali učinio bih isto. Otvorio je vrata koja su institucionalna, ne iznimka. Naš odnos je odnos braće, uistinu, ali ja sam rekao i to da ga osjećam kao da imam djeda u kući po mudrosti: on je čovjek s mudrošću, s nijansama, i koristi mi slušati ga. A također, on me dovoljno ohrabruje. To je odnos koji imamo s njim.
Prijevod Laudato.hr, a transkript cijelog intervjua možete čitati ovdje i ovdje
