Nakon ubojstva 21 koptskih kršćana u Libiji postavlja se pitanje može li ih Katolička Crkva priznati kao mučenike onako kako su to Kopti učinili u svojoj Crkvi. U nekim tradicionalnim krugovima ova mogućnost se negira tvrdnjom da su Kopti ‘heretici’ i ‘šizmatici’. Postavlja se pitanje: ako je Kopt ubijen od strane militantne anti-kršćanske skupine, postaje li on … odjednom … dobar kršćanin? Ulazi li on u nebo i jesu li mu grijesi izbrisani?
Prvo, jesu li Kopti zapravo heretici?
Nakon Sabora u Kalcedonu 451. Kopti su, uz neke druge Istočne crkve, izbačeni kao monofizitski heretici. Međutim, argument se više ticao vokabulara nego samog sadržaja vjere. Kopti su službeno odbacili monofizitistvo (od grčkog μόνος, monos – jedn’, i φύσις, fisis – priroda/narav), ali su objasnili svoj ortodoksni pogled na dvije Kristove naravi koristeći vokabular koji se razlikovao od onog zastupljenog u Kalcedonu.
Problem je u međuvremenu s nekima riješen. Godine 1988. Katolička i Koptska Crkva su objavile zajedničku izjavu u kojoj se potvrđuje pravovjerno razumijevanje Krista. Nakon druge ugovorene kristološke izjave 1994.-e. sa Asirskom Crkvom Istoka, članovima obje Crkve omogućeno je primanje pričesti u onoj drugoj pod određenim uvjetima. Zar ista mogućnost ne bi bila moguća s Koptima?
Možda bi mogli biti još hrabriji u našim razmatranjima. Papa Franjo je nedavno u jednom obraćanju pozivao na “ekumenizam krvi” koji ujedinjuje kršćane. On ga teološki nije dalje razvijao, ali sigurno je teolozima dao materijal za razmišljanje.
Pojam ekumenizam krvi moga bi se tako poistovjetiti sa drevnim naukom o ‘krštenju krvlju‘, koji drži da su svi oni koji su podnijeli smrt zbog vjere u Krista, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom krvlju za Krista. Po tome, da li bi se moglo govoriti o odrješenju po krvi, po kojem bi kršćanin koji umire za Krista bio odriješen od bilo kakvog teškog grijeha, čak i onog šizme ili čak hereze? Papa Franjo je to implicirao kada je prije nekoliko dana rekao:
„Ubijeni su jedino zbog toga što su kršćani. Krv naše braće kršćana svjedočanstvo je koje vapi. Bilo da su katolici, pravoslavci, kopti ili luterani – nije važno: kršćani su! I krv je jednaka. Krv ispovijeda Krista. Mučenika ima među svim kršćanima. Umirući za Krista- zar takve podjele među kršćanima zadržavaju stvarnu važnost? Umirući za Krista postaješ savršen učenik, ulazeći u pravu zajedništvo s Kristom na nebu.“
Poglavar Koptske pravoslavne crkve, uvrstio je pogubljene koptske kršćane, u martirologiju Koptske pravoslavne crkve i odredio da se blagdan 21 libijskog mučenika slavi svake godine 15. veljače., što bi kod nas bilo jednako kanonizaciji. Papa Franjo ih je neformalno, ali javno, već nazvao mučenicima. Teolozi trebaju hitno istražiti mogućnost ekumenizma po krvi, kao i oprost po krvi. To se čini kao autentični ekumenizam, koji priznaje razlike, no također poštuje najviši oblik kršćanskog svjedočenja.
Ovi koptski mučenici u Libiji su uzor svim kršćanima, a katolička srca im žele odati počast kao mučenicima. Smijemo li se pridružiti Koptima u molitvi tražeći zagovor mučenika pred Bogom u čijoj prisutnosti, vjerujemo, oni sada vječno borave?
Ništa ne gradi Crkvu kao krv mučenika. Žrtva i svjedočanstvo koptskih mučenika u Libiji bi nas sve u ovom vremenu Korizme trebali nagnati da se zapitamo kakvi smo mi svjedoci? Ovaj ispit savjeti je itekako potreban Zapadnoj crkvi koja se uljuljala u svakodnevnicu.
