Odobrenje sažetnog dokumenta sinodalnog puta Crkve u Italiji 25. listopada nije označilo završetak mukotrpnog sinodalnog procesa. Štoviše, otvorilo je još jedan, još složeniji proces, jer dokument zasigurno ispunjava očekivanja skupštine, ali također dovodi u pitanje mnoga načela Katoličke Crkve.
Dokument pod naslovom „Kvasac mira i nade“ prilično je opsežan, čak i traži od biskupa da podrže prosvjede protiv „homofobije i transfobije“, učinkovito utječući na pastoralne odluke. Također poziva na proučavanje mogućnosti ženskog đakonata, teme o kojoj je papa Franjo imenovao dva povjerenstva, iako nijedno nije došlo do zaključka.
Očito, sinodalni dokument ne može zamijeniti autoritet biskupa, jednako kao ni biskupska konferencija, koja je upravno tijelo. Osjećaj je, međutim, da postoji pokušaj preokretanja te dinamike.
Neki kontekst
Kako bismo razumjeli što se dogodilo, moramo se vratiti unatrag. U sklopu svog sinodalnog procesa, Talijanska biskupska konferencija (poznata i pod talijanskom kraticom CEI) izradila je sažeti dokument, niz prijedloga. No ti prijedlozi nisu uspjeli postići konsenzus više od 1.000 sinodalnih delegata. Prošlog travnja, kada je tekst analiziran, suočio se s izuzetno velikim brojem amandmana.
U tom je trenutku odlučeno odgoditi raspravu o dokumentu, prepisati ga, a čak i odgoditi opću skupštinu talijanskih biskupa, koja se tradicionalno održava u svibnju. Prijedlozi su ponovno napisani kako bi se postigao veći konsenzus, što je rezultiralo tekstom koji je prvo objavljen na internetu, a zatim izglasan na zatvorenoj sjednici Treće sinodalne skupštine 25. listopada.
Novi dokument prošao je sa 781 glasom za i 28 protiv, od ukupno 809 glasova. Predsjedništvo CEI-a sada će imenovati skupinu biskupa koji će, na temelju dokumenta, razviti prioritete, rezolucije i bilješke koje će biti središnje za rad Opće skupštine u studenom 2025.
Odgoda odobrenja sažetog dokumenta ranije ove godine predstavljala je odstupanje od ustaljene prakse Crkve u Italiji, što je rezultiralo prvom odgodom takve vrste u posljednjih pola stoljeća.
Za Crkvu u Italiji proteklo je desetljeće donijelo veći naglasak na provedbi sinodalnih načela, inspirirajući i biskupske konferencije drugih zemalja da slijede taj primjer. Ovaj pristup, poznat kao Sinodalni put, naglašava potrebu za doprinosom i izgradnjom konsenzusa, zajedno s strukturiranim procesom dijaloga, slušanja i molitvenog razlučivanja.
Poteškoća u postizanju konsenzusa oko sažetog dokumenta za 2025. korelira s ovim novim sinodalnim naglaskom.
Najspornije točke
Svi su prijedlozi odobreni. Međutim, neki su dobili više glasova od drugih.
„Da CEI podupre i promiče istraživačke projekte teoloških fakulteta i teoloških udruga radi doprinosa proučavanju pitanja vezanih uz ženski đakonat, koje je pokrenula Sveta Stolica” dobio je 625 glasova za i 188 protiv.
Druga točka predlaže da CEI „molitvom i promišljanjem podrži ‘dane’ koje promiče civilno društvo kako bi se borilo protiv svih oblika nasilja i iskazalo solidarnost s onima koji su povrijeđeni i diskriminirani. Ti dani odnose se na borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije, pedofilije, vršnjačkog nasilja, femicida, homofobije i transfobije.” Prijedlog je odobren sa 637 glasova za i 185 protiv.
Komentari
Kardinal Matteo Zuppi, predsjednik CEI-a, govorio je o „hrabroj operaciji” i o biskupima koji su „zajedno slušali glas Duha” i koji su „prestali ignorirati probleme i prestali vjerovati da je moguće i dalje odgađati odluke.”
Nadbiskup Erio Castellucci, predsjednik Nacionalnog odbora Sinodalnog puta Crkve u Italiji, također je pohvalio dokument i izrazio nadu „da će CEI obvezati na provedbu pastoralnih savjeta sadržanih u dokumentu.”
„Očekujemo da CEI učini svoj dio“, naglasio je Castellucci, „usvajanjem ovoga teksta, a ne samo njegovim širenjem, te da počne donositi odluke koje već sada mogu biti donesene.“
Predsjednik Sinodalnog odbora rekao je da dokument „nije zamišljen kao doktrinarni dokument“, nego je usmjeren „na suodgovornost, što podrazumijeva obnovu participativnih tijela unutar zajednica, zajedničko vodstvo kršćanskih zajednica, prepoznatiju ulogu žena i širenje službi ne samo oko oltara, nego u pravom smislu prisutnosti u zajednici i u društvu općenito.“
Međutim, nisu svi biskupi cijenili dokument. Biskup Giovanni Paccosi iz San Miniata, prijatelj pape Lava XIV. (bio je misionar s Prevostom u Peruu), izjavio je: „Na nekoliko sam mjesta osjetio pritisak da se ono što je bio samo zahtjev nekolicine pretvori u univerzalni zahtjev, te poteškoću onih koji su trebali glasati, a više nisu mogli praviti razliku između članaka koji su istodobno sadržavali nepovezane i, po mom mišljenju, pristrane prijedloge.“
Biskup Ventimiglia-Sanremo, Antonio Suetta, objašnjava da je sinodalna skupština „konzultacija vjernika (i nevjernika) koju je u sinodalnom duhu promicala Talijanska biskupska konferencija.” Ona formalno nije Sinoda, niti je izjava samog CEI-a, iako je na kasnijim skupštinama bilo prisutno i mnogo biskupa.
Suetta je također istaknuo da „unatoč namjeri da se u sinodalni put uključi što više ljudi, statistike pokazuju da na svim razinama puta sudionici i dalje predstavljaju manjinu u odnosu na broj vjernika u Italiji. Tako nastali odobreni tekst, nažalost, bilježi tendencije i vizije Crkve i nauka koje, po mom mišljenju, treba provjeriti i ispraviti u svjetlu katoličkog nauka sadržanog, na primjer, u Katekizmu Katoličke Crkve i u stalnom i neprekinutom Učiteljstvu o pitanjima o kojima se danas raspravlja.“
Ukratko, očekuje se da će rasprava na plenarnoj sjednici CEI-a od 17. do 20. studenoga biti posebno opsežna. Plenarna sjednica bit će zatvorena za javnost i održat će se u Asizu. Dana 7. studenoga Talijanska biskupska konferencija objavila je da će papa Lav XIV. otputovati u Asiz kako bi se susreo s biskupima na završetku skupštine.
Sporovi
Dokument koji je skupština odbila prošlog travnja, prema riječima mnogih sudionika, „nije imao proročku dimenziju“, dok novi sinodalni dokument zauzima drukčiji pristup. On promatra nove društvene i kulturne promjene kao izazov Duha za napredak, kao iskustvo obraćenja na sinodalnost koje poziva Crkvu da se „odrekne pretenzije da se postavlja u središte“ i „otvori, umjesto toga, prihvaćanju drugih perspektiva“.
Ovakav pristup ne nalazi se samo u pitanjima homoseksualnosti i roda, koja su dobila manje konsenzusa, nego i u drugim temama.
Završni dokument tvrdi da Crkva mora štititi liberalnu demokraciju, poziva na pretvaranje župa u Obnovljive i Solidarno Energetske Zajednice (CERS), otvara pitanje sudjelovanja laika ne samo savjetodavno, nego i odlučivački, postulira reviziju kanonskoga prava u svjetlu „novih karizmi“ koje zahtijevaju nove povijesne okolnosti te poziva biskupije da redovito održavaju svoje skupštine.
Budućnost CEI-a
Kriza koja je uslijedila nakon travanjskog sažetka također je pokazala slabosti vodstva kardinala Mattea Zuppija. Danas se to vodstvo čini dodatno oslabljenim jer je poguralo naprijed proces koji sada izgleda zastario.
Papa Lav XIV. više je puta istaknuo svoju želju za unapređenjem rasprave o sinodalnosti. Istodobno je, međutim, u svojoj knjizi Građanin svijeta: Misionar 21. stoljeća upozorio da se Sinoda „ne može pretvoriti u parlament klera“. Ako bi biskupi Talijanske biskupske konferencije bili „prisiljeni“ prihvatiti i provesti dokument, kao što je zagovarao nadbiskup Castellucci, doista bismo se našli u svojevrsnoj „diktaturi skupštine“. Velika je opasnost da bi promjena prakse, uz potrebu da se ide dalje od „tako se oduvijek radilo“, mogla dovesti i do faktičnih doktrinarnih promjena.
Nejasno je hoće li to utjecati na budući sastav Talijanske biskupske konferencije. Zuppi je predsjednik talijanskih biskupa od 2022.; njegov petogodišnji mandat završava 2027., a ostaje vidjeti hoće li ga Papa potvrditi ili će potražiti druge biskupe za nasljedstvo. Predsjednika CEI-a, naime, imenuje Papa. Papa Franjo zatražio je od talijanskih biskupa izmjenu statuta kako bi sami birali svog predsjednika. Ali talijanski biskupi odlučili su da žele da Papa, kao primas Italije, i dalje samostalno donosi odluku. Kao kompromis, biskupi su Papi dostavili uži izbor od triju mogućih „kandidata“ za predsjedništvo.
Sastav trojke u 2027. godini otkrit će je li Zuppijeva vladavina predodređena završiti ili se razvijati dalje. A taj će izbor također mnogo otkriti o Papinom stajalištu po tom pitanju.
Izvor
