Posljednjih je nekoliko dana bilo neuobičajeno intenzivno za američke biskupe u vezi s politikama administracije Donalda Trumpa. Sličan trenutak dogodio se i prije pet godina, na inauguraciji predsjednika Joea Bidena 2021., a lekcije iz tog vremena i danas su relevantne.
Biskup Robert Barron iz biskupije Winona–Rochester u Minnesoti osudio je „nasilje, osvetu, prijetnje, prosvjede, duboko nepovjerenje jednih prema drugima, političke nemire [i] strah” u svojoj saveznoj državi, pozivajući imigracijske vlasti da se „ograniče, barem zasad, na privođenje nedokumentiranih osoba koje su počinile teška kaznena djela”.
Istodobno je napisao da bi „politički vođe trebali prestati poticati ogorčenost prema službenicima koji nastoje provoditi zakone zemlje, a prosvjednici bi trebali prestati ometati rad ICE-a”.
Nadbiskup Timothy Broglio iz Nadbiskupije za vojne službe dao je iznimno snažan intervju za BBC-jer nedjeljni radijski program, izražavajući zabrinutost zbog izjave predsjednika Donalda Trumpa da ga ograničava samo „moja moralnost”, što je, prema njegovim riječima, razlog za „zabrinutost” jer zanemaruje „međunarodno pravo” i „moralna načela koja bi trebala voditi sve nas”.
Dodao je i da bilo kakva američka vojna akcija, posebno na Grenlandu, ne bi bila „razumna”. Ne bi bilo „prihvatljivo napasti prijateljsku naciju”, a takva vojna operacija ne bi ispunjavala „kriterije pravednog rata”. Nadalje, retorika predsjednika Trumpa „nagrđuje sliku Sjedinjenih Američkih Država u svijetu”.
Predsjednik Trump davao je različite izjave o mogućoj uporabi sile radi stjecanja Grenlanda; u srijedu je bio protiv toga. Nadbiskup Broglio izjavio je da bi, u slučaju naredbe o invaziji na Grenland, bilo „moralno prihvatljivo ne poslušati takvu zapovijed”.
Trojica američkih kardinala — Blase Cupich iz Chicaga, Robert McElroy iz Washingtona i Joseph Tobin iz Newarka — objavili su u ponedjeljak zajedničku izjavu pod naslovom „Oblikovanje moralne vizije američke vanjske politike”. Izrazili su zabrinutost da su „moralna uloga naše zemlje u suprotstavljanju zlu diljem svijeta, očuvanju prava na život i ljudskog dostojanstva te potpori vjerskoj slobodi sve pod povećalom”.
Naglašavajući da su „pobačaj i eutanazija razorni” za „pravo na život [koje] čini neizostavni temelj svakog drugog ljudskog prava”, trojica kardinala također su izrazila zabrinutost zbog „tendencije bogatih država da smanje ili ukinu svoje doprinose programima humanitarne vanjske pomoći”, kao i zbog „sve češćih povreda savjesti i vjerske slobode u ime ideološke ili vjerske čistoće koja guši samu slobodu”.
Kardinali Cupich, McElroy i Tobin jedina su trojica američkih kardinala koji trenutačno vode biskupije u Sjedinjenim Državama. Svi ostali su umirovljeni nadbiskupi (Daniel DiNardo, Seán O’Malley, Wilton Gregory i Timothy Dolan) ili imaju službe u Rimu.
„Odričemo se rata kao sredstva za uske nacionalne interese i proglašavamo da se vojna akcija smije promatrati samo kao krajnje sredstvo u izvanrednim okolnostima, a ne kao uobičajeni instrument nacionalne politike”, napisala su trojica.
Riječ je o značajnom trenutku — najistaknutiji medijski biskup Amerike (Barron), nedavni predsjednik USCCB-a (Broglio) i trojica rezidencijalnih kardinala izražavaju zabrinutost zbog Trumpove administracije u nizu pitanja.
Te su kritike došle točno pet godina nakon što je nadbiskup José Gómez iz Los Angelesa, tada predsjednik USCCB-a, izdao izjavu na dan inauguracije predsjednika Joea Bidena u siječnju 2021.
Ta je izjava bila plod savjetovanja posebne „radne skupine” USCCB-a, koja je raspravljala kako surađivati s prvim katoličkim predsjednikom nakon JFK-a, osobito u svjetlu Bidenova dugogodišnjeg zauzimanja stavova suprotnih ustaljenom katoličkom nauku o pitanjima života, braka i obitelji. Izjava je izazvala određene kontroverze jer ju je kardinal Cupich javno kritizirao kao „nepromišljenu”. U tome je bio usamljen, jer je nekoliko drugih prelata poduprlo nadbiskupa Gómeza, no javna podjela među biskupima ipak je postala vijest.
Izjavu nadbiskupa Gómeza iz 2021. vrijedi ponovno razmotriti jer se bavila mnogim točkama koje su ovaj tjedan naglasili kardinali u zajedničkoj izjavi. Postoje tri područja u kojima ona i dalje ostaje relevantna.
Prvo, svjedočanstvo katolika na istaknutim položajima u javnom životu.
„Suradnja s predsjednikom Bidenom bit će jedinstvena jer je on prvi predsjednik u posljednjih 60 godina koji ispovijeda katoličku vjeru”, napisao je nadbiskup Gómez. „U vremenu rastućeg i agresivnog sekularizma u američkoj kulturi, kada se vjernici suočavaju s mnogim izazovima, bit će osvježavajuće surađivati s predsjednikom koji duboko i osobno razumije važnost vjerske vjere i institucija. Pobožnost gospodina Bidena i njegova osobna priča, njegovo dirljivo svjedočanstvo o tome kako mu je vjera donijela utjehu u vremenima tame i tragedije, njegova dugogodišnja predanost evanđeoskom prioritetu brige za siromašne — sve to smatram ohrabrujućim i nadahnjujućim.”
Nadbiskup Gómez pogodio je pravu ravnotežu u vezi s praktičnim katolicima na javnim dužnostima. S obzirom na to da velika većina američkih katolika ne ispunjava nedjeljnu obvezu sudjelovanja na misi (Treća zapovijed), bilo je ispravno započeti hvaljenjem Bidenova hvalevrijednog svjedočanstva, prije nego što se prijeđe na druga pitanja poput pobačaja (Peta zapovijed).
Ta se ravnoteža često gubila u kasnijim raspravama o tome trebaju li katolički političari koji redovito pohađaju misu, a podupiru pravo na pobačaj, primati svetu pričest. Upravo je sudjelovanje na misi činilo Bidenov slučaj drukčijim od većine katoličkih političara koji ne idu na misu, pa se pitanje svete pričesti u njihovu slučaju ni ne postavlja.
Mnogi katolici koji redovito pohađaju nedjeljnu misu imaju područja u svojim životima koja bi ih trebala potaknuti da se suzdrže od primanja svete pričesti. Za njih je ispravno najprije prepoznati njihovu pobožnost i bogoslužje. Mnogi drugi — i pastiri i komentatori — nisu slijedili primjer nadbiskupa Gómeza u godinama koje su uslijedile. S aktualnim potpredsjednikom koji također prakticira katoličku vjeru, ta su se pitanja ponovno pojavila.
Drugo pitanje koje je nadbiskup Gómez istaknuo bio je odnos katoličke vjere i stranačja.
„Suradnju ostvarujemo sa svakim predsjednikom i svakim Kongresom”, napisao je nadbiskup. „U nekim se pitanjima nalazimo bliže demokratima, dok u drugima stojimo uz republikance. Naši prioriteti nikada nisu stranački. Mi smo prije svega katolici, koji nastoje vjerno slijediti Isusa Krista i promicati njegovu viziju ljudskog bratstva i zajedništva.”
Crkva je zajedništvo učenika, a ne politička stranka. Poslanje zajedništva jest rasti, uključivati druge u iste veze života, ljubavi i milosti. Politička stranka, po definiciji, nastoji poraziti svoje suparnike — uz uljudnost i slogu, idealno, ali ipak s ciljem nadvladavanja drugih. Stranački duh ne slaže se dobro s autentičnim zajedništvom.
U pet godina od izjave nadbiskupa Gómeza, stranački duh u široj kulturi samo se pojačao, a frakcionaštvo je našlo više prostora i unutar Katoličke Crkve. Pojavili su se glasni glasovi koji inzistiraju da katolici moraju isključivo podupirati, ili nikada ne smiju podupirati, određenu političku stranku.
Trojica kardinala u ovotjednoj izjavi žale upravo zbog takve stranačke podijeljenosti.
„Izgradnja pravednog i održivog mira, toliko ključna za dobrobit čovječanstva sada i u budućnosti, svodi se na stranačke kategorije koje potiču polarizaciju i destruktivne politike”, napisali su.
Treći aspekt koji je nadbiskup Gómez istaknuo prije pet godina jest potreba za „nacionalnim ozdravljenjem i jedinstvom”.
„To je hitno potrebno dok se suočavamo s traumom u našoj zemlji uzrokovanom pandemijom koronavirusa i društvenom izolacijom koja je samo pogoršala intenzivne i dugotrajne podjele među našim sugrađanima”, napisao je.
Pandemija je iza nas, ali društvena izolacija i podjele ostaju — često ne više tinjajuće, nego već kipuće.
„Kao vjernici, razumijemo da je ozdravljenje dar koji možemo primiti jedino iz Božje ruke”, napisao je nadbiskup. „Znamo također da istinsko pomirenje zahtijeva strpljivo slušanje onih koji se s nama ne slažu i spremnost na oprost i nadilaženje želje za odmazdom. Kršćanska ljubav poziva nas da ljubimo svoje neprijatelje i blagoslivljamo one koji nam se protive te da prema drugima postupamo s istim suosjećanjem kakvo želimo za sebe.”
Jesu li katolički biskupi dobro postavljeni da budu oruđa ozdravljenja? Možda i bolje od drugih vođa.
Katolički biskupi manje su skloni izolaciji u digitalnim mjehurićima od mnogih drugih; svakodnevno susreću članove svoga stada u različitim životnim situacijama, suočene s vlastitim izazovima.
Nadbiskup Broglio brine se za vojno osoblje koje bi moglo biti pozvano boriti se u nepravednom ratu — ili provoditi pravedne zakone suočeno s prosvjedima. Biskup Barron vidi sukobe i ogorčenost na ulicama vlastite savezne države. Biskupi su kao cjelina prošlog studenoga uputili posebnu poruku, ističući da su osobno susreli „među našim ljudima ozračje straha i tjeskobe oko pitanja profiliranja i provedbe imigracijskih zakona”.
U svakoj župi postoje različita mišljenja, a svaki se župnik mora truditi oko jedinstva među njima. Katolički vođe imaju praktično iskustvo u promicanju ozdravljenja i očuvanju jedinstva.
Izjave protekloga tjedna na različite su načine odjek onoga što je nadbiskup Gómez napisao prije pet godina. Hoće li poruka sada naići na prijemčiviju publiku?
