Čini se da je dobro što Jutarnji List ima svog dopisnika u Rimu, makar on bio i nevjernik. Naime, Inoslav Bešker je korektno izvijestio o nedavnoj smjeni kardinala Raymond Burke umjesto da samo prenese agencijske vijesti- koje su uglavnom opisale Burkea kao nekog konzervativnog manijaka. Iz ovoga se može zaključiti da je Burke smijenjen zato što je, pa … katolik.
Tko je, zapravo, i što je činio kardinal Raymond Leo Burke (66) da ga je papa Frane, premda je u godinama kardinalske pune snage, prvo odstranio iz presudne Kongregacije za biskupe, a onda maknuo i s položaja vrhovnog suca u ceremonijalni zapećak pokrovitelja karitativnoga Suverenoga Malteškoga Vojnog Reda, da ondje tavori preostalih 9 godina do mirovine?
Kardinal Burke je stekao svjetsku glasovitost kada je 2003-2008, tada još nadbiskup u St. Louisu, predvodio kampanju da se katoličkim političarima koji se ne protive pravu na abortus uskrati pričest, kao trajnim i nepokajanim teškim grešnicima. Postao je popularan među republikancima, poglavito u njihovoj reakcionarnoj “čajnoj stranci”, jer je Demokratsku stranku proglasio “strankom smrti”, te je rekao da katolik ne može glasati za Obamu čiste savjesti.
Brz na odgovoru, bez dlake na jeziku, nije su ustručavao pozivati na red ni sv. Ivana Pavla II, a ni Benedikta XVI, ako je smatrao da neki njihov istup nije bio dovoljno pravovjeran. Podržao je povratak tridentske mise i reintegraciju lefebvreovaca (smrtnih neprijatelja Drugoga vatikanskog koncila). Osudio je Franinu “popustljivost” spram homoseksualnih i ocijenio da je pod sadašnjim Papom Crkva poput broda bez kormila.
Tipičan je za njegov stil istup uoči ovogodišnjeg zasjedanja Biskupske sinode, kada je rekao: “Koliko znam, Papa nema laringitis”, mogao bi govoriti i sâm (a ne preko kardinala Kaspera, očito). Papa Bergoglio se, po svoj prilici, nasmijao – i udario još jednu recku na svoj isusovački raboš.
Zapravo zahvalan što ga Burke mamuza ka većoj strogosti i nesavitljivosti, Benedikt XVI ga je 2008 pozvao za prefekta Vrhovnog sudišta Apostolske signature, te ga je te i sljedećih godina rasporedio istodobno u mnoge najvažnije dikasterije: u kongregacije za kler, pa za biskupe, pa za bogoslužje i sakramente, pa za kauze svetih, te u vijeća za zakonodavne tekstove i za odnose s državama. U međuvremenu mu je 2010 dao kardinalski šešir, pa je lani Burke bio i među kandidatima za novog papu – ali nije bljesnuo u konklavu. Čini se da je u generalnim kongregacijama, koje prethode zatvaranju u Sikstinsku kapelu, svojim stavovima zabrinuo i same kardinale. Papu jamačno jest.
