Više od mjesec dana prošlo je otkako je nadbiskup Guy de Kerimel iz Toulousea donio zaprepašćujuću odluku da za kancelara svoje nadbiskupije imenuje osuđenog silovatelja. Objasnio je da je “stao na stranu milosrđa”, budući da, nakon što je odslužio kaznu zatvora za kazneno djelo, otac Dominique Spina ostaje nepogodan za bilo koju redovnu pastoralnu službu.
To imenovanje izazvalo je bijes i nevjericu. Je li uopće moguće da, nakon godina ogorčenja zbog klerikalnih zloporaba, jedan nadbiskup pokaže toliku sućut prema zlostavljaču, a da pritom ignorira učinak koji će njegova odluka imati na one koji su bili zlostavljani? Dok je doista čin milosrđa pomoći grešniku na putu otkupljenja, davanje osramoćenom svećeniku istaknute javne uloge — zapravo promaknuća — pokazalo je pastoralnu neosjetljivost koja ostavlja bez riječi.
U zdravoj Crkvi, kako bi se ispravila tako očita pogreška? Biskup ima neupitnu vlast donositi vlastita imenovanja. Vatikan je (i trebao bi biti) nevoljan miješati se u biskupijske poslove. Ljutiti urednički članci i prosvjedi laika imaju mali učinak — osobito ako je dotični biskup imun na javno mnijenje.
Ali biskup je član kolegija — biskupskog kolegija — i premda nije podložan vlasti biskupske konferencije, podložan je moralnom uvjeravanju, bratskoj opomeni.
Pretpostavlja se da je bilo francuskih biskupa (a možda i biskupa iz drugih zemalja) koji su tiho kontaktirali nadbiskupa de Kerimela i upozorili ga na štetu koju nanosi njihovom ugledu. Dva tjedna nakon imenovanja, biskup Hervé Giraud iz Viviersa javno je izrazio svoju kritiku, rekavši da je “zaprepašten” imenovanjem Spine.
Zatim je prošlog tjedna, u javnoj izjavi za koju ne nalazim presedan, predsjednik i potpredsjednici Francuske biskupske konferencije snažno pozvali nadbiskupa de Kerimela da preispita imenovanje, rekavši: “Takvo imenovanje na tako važnu funkciju, i kanonski i simbolički, može samo ponovno otvoriti rane, probuditi sumnje i zbuniti Božji narod.”
Ta je izjava urodila plodom! Na kraju istog tjedna, nadbiskup de Kerimel objavio je da je otac Spina podnio ostavku na svoju novu dužnost i da je imenovan novi kancelar.
Koliko su puta, u posljednjih četvrt stoljeća, vjerni katolici preklinjali svoje biskupe da pozovu kolegu na odgovornost? Koliko je puta Crkva mogla biti pošteđena skandala da su biskupi ukorili kolege prije nego što su njihovi prijestupi dospjeli na naslovnice? Koliko su puta vjernici mogli biti pošteđeni zbunjenosti da su biskupi bili voljni izazvati svoje kolege kada su davali netočne izjave o crkvenom nauku?
Možda još važnije, koliko su često biskupi suzdržavali svoju javnu kritiku kolega iz straha da ne naruše jedinstvo unutar tog biskupskog kolegija. Jedinstvo među apostolima i njihovim nasljednicima temelji se na jedinstvu vjere, a kada je ta vjera ugrožena, jasna obrana istine najbolja je služba jedinstvu.
Bratska opomena: Vrijedi pokušati.
