Kardinal Willem Eijk iz Utrechta ima reputaciju među svojim kolegama kardinalima kao jasan i otvoren glas o pitanjima života i bioetike. Njegov izravan način izražavanja, tipičan za Nizozemce, donio mu je i kritičare, kako unutar, tako i izvan Crkve, kako u Nizozemskoj, tako i u inozemstvu.
No, istovremeno mu je donio i reputaciju jasnog glasa u vremenima zbunjenosti, posebno u zemlji poput Nizozemske, koja je predvodila legalizaciju i praksu eutanazije, pobačaja, istospolnih brakova i aktivizma za prava transrodnih osoba. Kardinal Eijk razgovarao je s The Pillar o katoličanstvu i bioetici, enciklici Evangelium vitae i misiji Papinske akademije za život tijekom pontifikata Lava XIV.
Koja je, po vašem mišljenju, uloga i potreba za bioetikom danas, posebno iz kršćanske perspektive?
Moramo se suprotstaviti današnjoj kulturi koja ne prepoznaje intrinzičnu vrijednost ljudskog života. Naš zadatak je prenijeti istinu o Bogu, čovjeku i svijetu, kao i metafizičke istine te istine o moralnim vrijednostima i normama.
Možda u posljednje vrijeme nismo imali mnogo uspjeha u svijetu. Vidite sve veći broj pobačaja. Primjerice, u Sjedinjenim Državama prošle godine bilo je gotovo milijun pobačaja. Vidite odluku francuskog parlamenta prošle godine da se pravo na promicanje pobačaja unese u ustav, a prije nekoliko dana i legalizaciju potpomognutog samoubojstva. To je sve veći problem.
No, unatoč tome, ne smijemo odustati niti izgubiti hrabrost. U posljednjih nekoliko godina u Nizozemskoj sam svake godine vidio sve veći broj mladih ljudi koji traže da budu primljeni u Crkvu. Nije ih toliko mnogo kao u Francuskoj, ali to je jasan trend. Ti mladi ljudi otkrivaju Krista i Evanđelje, kao i moralna učenja Crkve, putem interneta, TikToka i društvenih mreža. Ne biste to očekivali, ali tako je.
I kada dođu svećeniku tražeći krštenje ili krizmu, već znaju iznenađujuće mnogo o vjeri jer puno čitaju o katoličanstvu na internetu i društvenim mrežama.
Ti mladi ljudi skloni su prihvatiti cijeli nauk Crkve. Mislim da postoji generacijska promjena unutar Crkve. Stvari će se mijenjati, a već se i mijenjaju.
Također primjećujem u Nizozemskoj manje negativan stav prema Crkvi i vjeri nego prije nekoliko godina. Dakle, promjena postoji, i to pozitivna promjena. Mislim da moramo nastaviti prenositi istinu vjernicima mlađih generacija. Možda će Crkva biti malena, ali papa Benedikt XVI. uvijek je govorio o kreativnoj manjini koja može inicirati novu kulturu.
Mislite li da Crkvi možda treba ažurirana enciklika koja primjenjuje načela Evangelium vitae na nova bioetička pitanja?
Evangelium vitae je i dalje vrlo korisna, čak i nakon 30 godina. Njezina dijagnoza kulture smrti još uvijek je točna.
Ali istina je da su se razvile nove tehnike i pitanja. Na primjer, Evangelium vitae ne govori o problemu roda, biranja rodnog identiteta, prilagođavanja biološkog spola koliko god je to moguće kako bi odgovarao odabranom rodnom identitetu. To je nešto što Evangelium vitae nije razmatrala jer tada nije bilo toliko rašireno. Postojalo je. Već smo prije 30 godina imali klinike za transrodne osobe u Nizozemskoj, ali to tada nije bio toliko uobičajen problem da bi ga enciklika razmotrila.
Naravno, Dikasterij za nauk vjere izdao je izjavu o transrodnim tretmanima, ali nova enciklika koja bi obuhvatila nove tehnike koje nisu bile aktualne 1995. godine bila bi vrlo korisna.
Kako vidite ulogu institucija poput Instituta Ivan Pavao II. i Papinske akademije za život u akademskim raspravama o bioetici i obrani života tijekom ovog pontifikata?
Vrlo je važno da pokušamo ponovno uspostaviti jedinstvo u Crkvi. To treba proizaći iz navještaja vjere koji je jasan i nedvosmislen. To bi se također trebalo dogoditi na području morala i etike.
Svjedočenje katoličkog morala možda nije lako. Ljudi se mogu suočiti s poteškoćama u prihvaćanju, ali trebamo biti jasni i nedvosmisleni u pogledu osnovnih istina naše vjere.
Papa Lav XIV. rekao je da je odabrao svoje ime zbog svog prethodnika, Lava XIII., i njegovog pružanja novog, ali vjernog odgovora na društvene probleme svog vremena.
Bioetička pitanja su glavni društveni problem našeg vremena. Kakav biste savjet dali papi Lavu u suočavanju s tim pitanjima?
Mislim da ono što sam upravo rekao vrijedi i za njega: trebamo biti jasni u učenju, nedvosmisleni. Jasni i hrabri u učenju istine katoličke vjere, uključujući katolički nauk o moralnim pitanjima, koji je najčešće osporavan.
Kada papa jasno i nedvosmisleno proglasi ovaj dio nauka, to će biti od velike pomoći ljudima da ponovno otkriju istinu. I trebamo im pomoći u tome. Kada ljudi vide dvosmislenost, počinju se zbunjivati. Počinju sumnjati. No, kada papa i biskupi, a naravno i svećenici, budu jasni u učenju, to će ljudima uvelike pomoći da ponovno otkriju istinu o Kristu, Evanđelju i načinu na koji Ga mogu slijediti.
Zašto ne odustati od ovih pitanja? Zašto nastaviti gajiti nadu da se društvo doista može promijeniti?
Kada pogledam mlade ljude i način na koji prihvaćaju vjeru Crkve, to mi daje puno hrabrosti.
Naravno, Crkva će biti mala. Bit će vrlo malena. Već je marginalizirana. Morao sam zatvoriti mnoge crkve, posebno u selima, zbog nedostatka aktivnih vjernika i financijskih sredstava. U potpunosti ovisimo o doprinosima vjernika.
Ali u gradovima vidimo da župe cvjetaju i tamo vidimo najviše plodova obraćenja. Stoga mislim da jednostavno trebamo nastaviti. I ne bismo se trebali brinuti o broju vjernika, već o kvaliteti vjernika.
Vidimo da se broj vjernika u Nizozemskoj smanjuje, ali kvaliteta se povećava, čak i među starijim katolicima, jer starije generacije koje ostaju u Crkvi još uvijek dolaze na mise nedjeljom – vjeruju, mole se i imaju odnos s Kristom. Dolaze moliti. Otvoreniji su prema svim učenjima Crkve.
Kad sam tek postao biskup, mnogi su kritizirali moje propovijedi. Sada češće čujem slaganje, čak i kada propovijedam o nebu i paklu. Ljudi su otvoreniji prema učenju vjere. Moramo imati hrabrosti predložiti ovu istinu ljudima kako ne bi bili zbunjeni, već da mogu prihvatiti i upoznati Krista i Evanđelje.
