“Ova knjiga je vapaj moje duše! To je vapaj ljubavi prema Bogu i prema mojoj braći. Dugujem vam, kršćani, jedinu Istinu koja spašava. Crkva umire zato što se pastiri boje govoriti istinu s jasnoćom. Bojimo se medija, javnog mnijenja, vlastite braće. Dobar pastir je spreman žrtvovati svoj život za svoje ovce.”
U svojoj najnovijoj knjizi Le soir approche et déjà le soir baisse (“Zamalo će večer i dan je na izmaku!”, rečenice koju su Isusu izgovorili učenici na putu u Emaus, iz Evanđelju po Luki), kardinal Robert Sarah odlučio je “progovoriti” radi “dezorijentiranih katolika” koji su povrijeđeni dubokom krizom kroz koju prolazi Crkva.
“Više ne mogu šutjeti”, napisao je kardinal Sarah u uvodnom odlomku. Nekoliko dana prije objavljivanja knjige u Francuskoj 20. ožujka, uvod je objavljen na Internetu, nudeći predokus istinski uzbudljivog teksta koji se bavi današnjim problemima: seksualnim zlostavljanjem, ali i doktrinarnim relativizmom, društvenim aktivizmom i nedostatkom molitve, lažnim optužbama za generaliziranje homoseksualnosti i licemjere, te sumnje vjernika koji posvuda vide neprijatelje Crkve.
Kardinal Sarah, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, priznaje da ne nudi nikakvu strategiju. Umjesto toga, on naglašava vječne odgovore bez kojih su svi napori beskorisni – duboko ukorijenjeni život molitve, vjernost istinskom učenju koje je predala Crkva, a ne prodavanje djelomične katoličke doktrine kako to “rade mnogi svećenici”, bratsku ljubav i Petrovu ljubav.
Kardinal Sarah ne oklijeva govoriti – po riječima pape Pavla VI. – o “sotonskom dimu” koji je napao Crkvu, otvoreno označavajući “izdajnike” koji su, poput Jude Iskariotskog, postali “agenti Zloga”. – “Pokušali su onečistiti čiste duše najmanjih. Oni su ponizili sliku Krista prisutnog u svakom djetetu”, istodobno ponižavajući i izdajući tolike vjerne svećenike”, napisao je.
“Crkva prolazi kroz otajstvo bičevanja” po rukama onih “koji bi je trebali ljubiti i štititi“, upozorio je kardinal Sarah.
Međutim, uzrok skandala seksualnog zlostavljanja, dodao je, može se naći samo u ranijim izdajama: “Kriza kroz koju prolazi svećenstvo, Crkva i svijet je radikalno duhovna kriza, kriza vjere.”
Afrički kardinal podsjeća da se “otajstvo Jude” – riječi posuđene od pape Franje – nalazi u odmaku od Isusovog učenja, te se stoga može usporediti s otajstvom zla u našem vremenu.
“Isus je i njega pozvao poput ostalih apostola. Isus ga je volio! On ga je poslao naviještati Radosnu vijest. Ali malo po malo, Judino srce su obuzele sumnje. Neprimjetno, počeo je sumnjati u Isusovo učenje. Rekao je sebi: Isus je previše zahtjevan i nedovoljno učinkovit. Juda je htio da kraljevstvo Božje odmah dođe na zemlju, kroz ljudska sredstva i prema njegovim osobnim planovima.” Prestao je moliti s Isusom i “tražio utočište u poslovima svijeta”, vjerojatno mrmljajući u svom srcu “Neću služiti” kad im je Isus oprao noge na Posljednjoj večeri, napisao je kardinal Sarah. “Primio je pričest kada su njegovi planovi već bili dovršeni. Bila je to prvo svetogrdno pričešćivanje u povijesti. I izdao Ga je.”
Prema kardinalu Sarahu, danas su počinjene iste greške, iste izdaje: “Napustili smo molitvu. Zlo učinkovitog aktivizma uvuklo se svugdje. Nastojimo oponašati organizaciju velikih tvrtki. Zaboravljamo da je jedino molitva krv koja može navodnjavati srce Crkve … Onaj koji ne moli već je izdao. On je već spreman za svaki kompromis sa svijetom. On hoda Judinim stopama.”
Kardinal ima oštre riječi za napuštanje katoličke doktrine. Ovdje vidi uzrok aktualnih skandala vezanih uz seksualno zlostavljanje:
“Mi toleriramo svakakva pitanja. Katolička doktrina je dovedena u pitanje, a u ime uobraženih intelektualnih stavova, teolozi uživaju u dekonstrukciji dogmi i pražnjenju morala od njegovog dubokog značaja. Relativizam je maska Jude prerušenog u intelektualca. Kako možemo biti iznenađeni što tako veliki broj svećenika krši svoje obveze? Smanjujemo značenje celibata, zahtijevamo pravo na privatan život, što je suprotno od svećeničkog poslanja. Neki idu tako daleko da potvrđuju pravo na homoseksualne aktivnosti. Nižu se skandal za skandalom, uključujući pri tome i svećenike i biskupe.”
Kardinal Sarah upozorava svoje kolege svećenike kako će svi biti zaraženi optužbama koje ipak vrijede samo za manjinu. “Neka vam se srca ne uznemiruje”, dodao je, prisjećajući se da su se Kristu rugali riječima “Raspni ga!”
“Svećenici, biskupi i kardinali bez morala ni na koji način neće okaljati svjetlost svjedočenja više od 400.000 svećenika na svijetu koji svaki dan vjerno, radosno i na sveti način služe Gospodinu. Unatoč nasilnim napadima koje trpi, Crkva neće umrijeti. To je obećanje Gospodnje i riječ je Njegova nepogrešiva.”
“Ova knjiga je vapaj moje duše! To je vapaj ljubavi prema Bogu i prema mojoj braći. Dugujem vam, kršćani, jedinu Istinu koja spašava. Crkva umire zato što se pastiri boje govoriti istinu s jasnoćom. Bojimo se medija, javnog mnijenja, vlastite braće. Dobar pastir je spreman žrtvovati svoj život za svoje ovce.”
“Dragi prijatelji, želite li ponovno podići Crkvu na noge? Kleknite! To je jedini način! Ako činite nešto drugačije, ono što ćete učiniti, neće biti od Boga. (…) Ako ne naslonite svoje glave, po primjeru sv. Ivana, na Kristovo srce, nećete imati snage slijediti ga do križa. Ako ne odvojimo vrijeme kako bi slušali otkucaje srca našeg Boga, napustit ćemo ga, izdat ćemo Ga kao što su to i sami apostoli učinili.”
Osim molitve, vjernost doktrini je nužna u trenutnoj krizi. Kardinal Sarah jasno je svjestan razloga današnje konfuzije. “Kako možemo prihvatiti da si biskupske konferencije međusobno proturječe? Gdje vlada zbrka, Bog ne može živjeti!”, naglasio je.
Vjernost istini znači prihvaćanje križa, napisao je kardinal Sarah, dodajući da Krist iznova zahtijeva tu vjernost.
“Gleda nas ravno u oči i pita svakoga od nas: hoćeš li me napustiti?
Hoćete li se odreći poučavanja vjere u svoj njezinoj punini? Hoćete li imati hrabrosti propovijedati moju stvarnu prisutnost u Euharistiji? Hoćete li imati hrabrosti pozvati ove mlade ljude na posvećeni život? Imate li snage reći da bez redovite ispovijedi, sakramentalno zajedništvo riskira izgubiti svoje značenje? Hoćete li imati hrabrosti podsjećati na istinu o nerazrješivosti braka? Hoćete li imati milosti učiniti isto onima koji vam prijete zbog istoga? Hoćete li imati hrabrosti nježno pozvati razvedene i ponovno vjenčane da promijene svoje živote? Želite uspjeh ili ćete me slijediti?
Molim Boga da sa svetim Petrom možemo odgovoriti, puni ljubavi i poniznosti: ‘Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga.'(Iv 6,68).”
