Prenosimo ovdje drugi dio intervjua s kardinalom Gerhardom Müllerom.
Diane Montagna: Vaša Eminencijo, okrenimo se novijem Svjetskom susretu o ljudskom bratstvu, održanom 12. i 13. rujna u Rimu, koji su organizirali kardinal Mauro Gambetti, Zaklada Fratelli Tutti i udruga Be Human.
Središnji fokus programa u petak bila je serija od petnaest tematskih okruglih stolova, koji su obradili teme od umjetne inteligencije do poljoprivrede, od djece do lokalne uprave. U subotu su događanja uključivala „Skupštinu čovječanstva“ održanu na rimskom Kapitolu te večernji koncert na Trgu svetog Petra pod nazivom Grace for the World. Događaj je prenošen na Disney+, Hulu i ABCNews.
Na popisu izvođača bili su umjetnici poput Andree Bocellija i Jennifer Hudson, ali i kontroverznije osobe, uključujući kolumbijsku reggaeton i urban pop pjevačicu Karol G — koja je nastupila na Madridskoj Povorki ponosa 2022. i u čijem se radu nalaze „queer teme“ —, američki hip hop dvojac Clipse te tajlandski reper BamBam.
Vatikanski je glasnogovornik najavio da će večer biti „jedinstveno obogaćena spektakularnim prizorom od 3.500 dronova koji će obasjati nebo iznad kupole svetog Petra.“ Kardinal Gambetti istaknuo je da će dronovi projicirati lik pape Franje, zajedno s prizorima iz Sikstinske kapele, na samu kupolu. Na kraju, međutim, lice pape Franje projicirano je u zrak oko kupole.
Kardinal Müller: Ovo je teško povjerovati. Kako je isprva predstavljeno, činilo se podsjetnikom na starorimske obrede apoteoze, kada bi Senat cara proglasio poganskim božanstvom, ili na moskovski Crveni trg, gdje su golemi likovi Staljina i Lenjina prijetili kao novi idoli. No u svom konačnom obliku prizor je evocirao nešto drugo — osjećaj da nas promatra Veliki brat.
Trebali bi pustiti papu Franju da počiva u miru. Kao kršćani molimo za preminule, da njihove duše prijeđu iz čistilišta u nebo. Čak se i kanonizirane svece štuje radi slave Božje, a ne zbog njihove posmrtne slave. Moramo izbjeći svaki kult ličnosti, što je poganski stav.
Bazilika svetog Petra stoji kao simbol univerzalne Crkve Isusa Krista, koji ju je utemeljio na stijeni svetoga Petra. Kao Petrov nasljednik, rimski biskup pozvan je biti ponizni „Kristov namjesnik“, a ne „Kristov nasljednik“ (kako je jednom pogrešno naveo L’Osservatore Romano), koji bi božanskoj Objavi nadodavao vlastite ideje ili doktrine.
Kakvu poruku svijetu šalje projekcija lica pape Franje — umjesto lica Isusa Krista? Takav je prikaz u potpunosti neprimjeren. Čak se ni slike svetih papa ne smiju koristiti na taj način, kao da ih se pretvara u idole neke klimatske religije ili humanitarnog bratstva lišenog Božjega očinstva i Njegova jedinorođenog Sina, Isusa Krista, jedinog Otkupitelja svijeta.
Kad su katolički misionari ulazili u poganske zemlje, jedan od njihovih prvih činova bilo je uništavanje idola. Mislite li da je i danas u Crkvi potrebno jedno određeno „razbijanje idola“?
Apsolutno, ponovno su zloupotrijebili baziliku svetog Petra, ovaj put samo tjedan dana nakon takozvanog „LGBT jubilejskog hodočašća.“
Bazilika svetog Petra kršćanska je crkva, sam simbol katolicizma. U njezinu je središtu sam Bog — stvarna prisutnost Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. A organizatori su je predali sekulariziranom svijetu, pretvorivši je u platformu za ideologiju koja je u konačnici suprotstavljena božanski objavljenoj katoličkoj vjeri. Takav kompromis sa svijetom stoji u izravnoj suprotnosti s Božjom objavom u Isusu Kristu. Jer, kako Gospodin reče: „Kad bi vas svijet ljubio, ne biste bili moji učenici“ (usp. Iv 15,18–19).
Koncert Grace for the World uključivao je izvedbu Ave, Maria, Magnificat i Rossinijeva Domine Deus, ali pomiješanu sa svjetovnom glazbom i porukama koje su mnogi smatrali zbunjujućima. U komentarima čitanima s telepromptera, tj. napisanim od strane organizatora, Pharrell Williams je pitao: „Što je milost? Milost je svjetlo koje živi u svakome od nas i čeka da bude podijeljeno, ne samo blagoslov koji primamo, nego snaga koju pružamo jedni drugima. Ispod svake kulture, svakog jezika, svake priče, isti je dah, isti duh, isto svjetlo, svjetlo svemira, ‘sve što jest, sve što će ikada biti’. […] Možemo li se samo na trenutak uhvatiti za ruke i vidjeti to svjetlo koje imamo? Hajde, dignite mobitele u zrak i uključite svjetla.“
Milost je nadnaravni dar koji nam dolazi samo od Boga, našega Oca, po Isusu Kristu, povezujući nas s Njime i jedne s drugima u Njemu. Moramo izbjegavati svaku uporabu kršćanskih pojmova odvojenih od njihova izvora i cilja, a to su Presveto Trojstvo i Utjelovljena Riječ. Takve poruke, osobito kada se izgovaraju na pozadini bazilike svetog Petra, izazivaju zbrku i završavaju u pelagijanizmu ili u pukom horizontalnom humanizmu. Isus je rekao: „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda; jer bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5).
Što bazilika Svete Rimske Crkve ima s tim programima samootkupljenja? Čini se da su takvi događaji više usmjereni na preoblikovanje Katoličke Crkve u neku vrstu vođe Ujedinjenih naroda, pri čemu je papa sveden na sekulariziranog kapelana, nego na Crkvu koja naviješta Evanđelje i stoji sama pod Križem Isusa Krista.
A kada ti krugovi ikada podignu glas protiv progona kršćana diljem svijeta ili protiv sustavne dekristijanizacije povijesno kršćanskih naroda? Nema prosvjeda, samo šutnja.
Na vatikanskoj konferenciji za novinare uoči događaja uputio sam organizatora, kardinala Gambettija, na nedavni govor pape Leona upućen političkim vođama, u kojem je naglasio središnje mjesto Krista, rekavši im: „Nije nimalo čudno da promicanje ‘vrijednosti’, ma koliko one bile evanđeoske, ali ‘lišene’ Krista koji im je začetnik, ostaje nemoćno promijeniti svijet.“
Suprotstavio sam tome priopćenje za medije povodom događaja, u kojem se Krist uopće ne spominje, a išlo se čak toliko daleko da se izjavilo: „Moramo gledati u jedini horizont, onaj čovječanstva koje hrani bratstvo.“ Na pitanje kako su ta dva pogleda međusobno spojiva, kardinal Gambetti odgovorio je da su spojiva snagom Utjelovljenja, dodajući da moramo „ponovno otkriti božansko“ u životu svake osobe. Nekima je njegov odgovor zvučao izrazito rahnerijanski.
Ne mislim da je transcendentalna teologija Karla Rahnera baš toliko poznata. Čini se da kardinal vjeruje kako tamo gdje ljudi traže istinu i dobro, Božja je milost već na djelu u Kristu, čak i ako oni koji traže toga još nisu svjesni.
Otvorenost naravi prema milosti stoji u izravnoj suprotnosti s naturalizacijom nadnaravne milosti, kakva se nalazi u humanizmu bez Boga, bez Isusa Krista. Crkva uvijek i posvuda mora ispovijedati Krista i voditi ljude dobre volje k Njemu. Otkupljenje svijeta može se ostvariti jedino u Isusu Kristu, koji ne uništava narav, nego je uzdiže k Bogu po poslanju svoje sakramentalne Crkve.
Crkva nikada ne smije dopustiti da bude instrumentalizirana programima samospasenja ili ljudskim liberalnim ili socijalističkim vizijama Novoga svjetskog poretka, koje proturječe našoj vjeri u Isusa Krista, jedinog i jedinog Spasitelja svijeta.
Svjetski susret o ljudskom bratstvu imao je znatnu sekularnu i financijsku potporu.
Neki od onih koji podupiru te inicijative — a čiji interesi nisu spojivi s Crkvom — žele preoblikovati Katoličku Crkvu i iskoristiti autoritet Svete Stolice za promicanje svojih masonskih, socijalističkih ili kapitalističkih planova. To nije pravo bratstvo. Istinsko bratstvo ne može postojati bez Božjeg očinstva. A čim se i najmanje kritizira njihova ideologija, bratstvo nestaje: neistomišljenici bivaju društveno marginalizirani i kažnjeni.
Ti isti ljudi kritizirali su i Benedikta XVI. i Ivana Pavla II.
Treba također reći da Fratelli Tutti uistinu ne spominje Isusa kao jedinog Otkupitelja svijeta. Iako se na Njega poziva kao na primjer, On nije predstavljen kao Isus Krist, Sin Božji i božanski Otkupitelj svijeta, po svojem Utjelovljenju, Raspeću, Uskrsnuću i Drugom dolasku na kraju svijeta.
Ljudsko bratstvo u kršćanskom smislu nije puki osjećaj pripadnosti, nego stvarno i sakramentalno sudjelovanje u odnosu Krista Sina prema Ocu, u Duhu Svetom. „Bratstvo“ u masonskom ili komunističkom smislu, naprotiv, teži kontrolirati i vladati čovječanstvom — poput „Velikog brata koji te promatra“ — a to je dijametralno suprotno „slavnoj slobodi djece Božje“ (Rim 8,21).
Svjetski susret o ljudskom bratstvu bio je planiran još prije izbora pape Leona XIV. Što ste mislili o papinom obraćanju sudionicima?
Vjerujem da je papa Lav primijenio djelotvornu pastoralnu metodu, utemeljujući svoje riječi na naravnoj teologiji i zajedničkim uvjerenjima, slično kao što to čini sveti Toma Akvinski u Summi contra Gentiles, prije nego što je svoje slušatelje poveo prema Božjoj objavi u povijesti spasenja, posvjedočenoj i u Starom i u Novom zavjetu, a koja svoj vrhunac nalazi u Isusu Kristu, koji nam je dao novi zakon univerzalne ljubavi.
Zaključivši citatom iz Evanđelja po Ivanu, papa otvara obzorje prema Ocu i Njegovu Sinu Isusu, Utjelovljenoj Riječi, čak i za one koji još nisu prigrlili kršćansku vjeru. Uzajamna ljubav tog univerzalnog bratstva nije jednodimenzionalna, horizontalna, sentimentalna ljubav koju promiču masoni ili socijalisti, nego ljubav koja izvire iz Trojedinoga Boga. To je odlučna razlika između vjernika u Krista i ljudi puke dobre volje, a još više onih koji žele stvoriti Novi svjetski poredak prema svojoj ideologiji.
Stoga je Isus rekao svojim učenicima: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je“ (Iv 14,15–17).
