Prirodna ljudska ljubav nalazi svoj vrhunac u braku. Dijete je vanjski znak ljubavi — veza ljudske krvi. Brak je temelj obitelji, plemena i naroda. Ulijevanje Božje milosti pročišćava i uzdiže brak i svu ljudsku ljubav. Infuzija je stvarna, a ne simbolična.
Bog zapovijeda našim prvim roditeljima: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!” (Post 1,28) Muževi i žene ispunjavaju i pokoravaju zemlju, počevši od ljubavi bračnog zagrljaja. Isus pročišćava naše razumijevanje braka: „On im odgovori: “Niste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao: Zato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nisu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.” (Mt 19,4-6)
Brak je zajedništvo muškarca i žene s isključivom i neraskidivom vezom vjernosti, otvoreno djeci. Zajednica muškarca i žene i njihova ljubav nisu apstraktni. Nerođeno dijete dijeli krv svoje majke i DNK mame i tate. Beba postaje utjelovljenje njihove ljubavi. Obitelji se šire i formiraju plemena, dijeleći krvne veze. Plemenske skupine tvore nacije. Krvne veze drže narode zajedno. Ali bez vladavine zakona i Božje milosti, iste bi veze mogle razdvojiti narode.
Zemlje se sastoje od mnogih plemena i etničkog podrijetla. Intelektualna infuzija zajedničkih plemenskih vrijednosti i nacionalnih osobina jača krvne veze. Nacionalni ustavi su ugovori suradnje i dobre volje. Svaka nacija treba provođenje zakona i možda će morati voditi pravedan rat kako bi zaštitila — i postigla — osnovnu razinu mira. Vraćanje sklada prepoznaje prirodne i dobre krvne veze koje počinju s obitelji. Zemlja koja zanemaruje vladavinu pravednih zakona riskira razne oblike plemenskog sukoba i svađa — “zakon džungle”.
Krvne veze također čine temelj domoljublja. Iako se često kaže da vojnik riskira svoj život za svoje prijatelje, a ne za svoju naciju, ne bismo smjeli previše gurati tu tezu. Vojnik također riskira svoj život jer voli svoju zemlju kao domoljub i poštuje Četvrtu zapovijed. Unatoč manama u obiteljima, plemenima i nacijama, vojnik dijeli istu krv sa svojim sunarodnjacima. Moderni slom patriotizma možemo pratiti do odbacivanja legitimnih obiteljskih i plemenskih veza u korist potrage za novcem, moći i ideologijama. Domoljub, na primjer, obično se dobrovoljno ne prijavljuje riskirati život za moćne globalističke elite. Čak i konzervativni političari ugrožavaju naciju kada zanemare “kulturna pitanja”.
Bog je formirao svoj izabrani narod na temelju dvanaest plemena Izraelovih. Isus je zamijenio Dvanaest plemena — koja su povezana krvlju — s Dvanaest apostola. Katolička vjera proizašla je iz plemenske židovske religije s univerzalnim plemenom, jednim “Isusovim plemenom”. Njegovo univerzalno svećeništvo (prema redu Melkisedeka) zamjenjuje plemensko svećenstvo. Stoga je njegova Crkva katolička (sveopća). Ali i sveopća Crkva održava krvnu vezu.
Po Marijinom “da” anđelu, Riječ je tijelom postala i prebiva među nama. Kao nerođeno dijete u svojoj utrobi, Marija je svojom krvlju hranila Isusa i On je postao fizički član njezine obitelji i kuće Davidove. Ali Blažena Djevica Marija je i Majka Božja, Isusova majka — pravi Bog i pravi čovjek — jer je Duh Sveti zasjenjuje. Marija je, istovremeno, Isusova majka i, u Njegovom božanstvu, Njegova zaručnica “milosti puna”. Riječ postaje član Marijina plemena, ali ostaje naš Stvoritelj. Isusovo utjelovljenje obnavlja stvaranje svih plemena jer su Bog i čovjek u Njemu pomireni i On prolijeva svoju krv za nas za naše spasenje.
Kao i kod svake obitelji i plemena, potrebna nam je krvna veza kako bismo potvrdili i zadržali svoje članstvo u Isusovom “plemenu”. Kao što djeca začeta u ljubavi dijele krv svojih roditelja, Bog nas začinje u svojoj Crkvi u krštenju, a mi u euharistiji imamo udjela u njegovom tijelu i krvi. “Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Iv 6,53-54)
Predragocjena Krv Isusova – naše primanje Njegovog tijela, krvi, duše i božanstva u žrtvenoj euharistiji – lijek je za svaku ljudsku disfunkcionalnost i neuspjeh, uključujući zlouporabe plemenskog i rasističkog ponašanja. Iako nam može biti zabavno pretraživanje DNK podrijetla, kao pripadnicima Isusova plemena, ono nikada nije uznemirujuće jer sudjelujemo u Njegovoj spasonosnoj krvi. Mi smo Njegova krvna braća.
Imamo plemenske ratove u cijelom svijetu. Riskiramo raspad strukture slobodnih društava utemeljenih na vladavini prava. Podjele, mržnje i otuđenja paradoksalno zanemaruju i preuveličavaju legitimne krvne veze. Krvna veza koja nadilazi sve brakove, obitelji, plemena i narode sjedinjujuće je Tijelo i Krv Isusova u Euharistiji. Njegova Predragocjena Krv nije simbol. Stvarna Prisutnost ujedinjuje nas kao braću i sestre unutar Njegovog Mističnog Tijela, Crkve. “Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu …” (1 Iv. 1)
Euharistija je veza krvi koja ujedinjuje svaki narod i liječi svaku dušu. „Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” (Iv 15,5)
