Na kraju želim spomenuti jedan bitan aspekt misije Katedrale: liturgiju. Liturgija je “vrhunac prema kojemu je usmjerena djelatnost Crkve… izvor iz kojega teče sva njezina snaga” (Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, 10). U njoj nalazimo iste teme koje smo već spomenuli: izgrađujemo se kao Božji hram, kao njegovo prebivalište u Duhu, i primamo snagu da naviještamo Krista u svijetu (usp. isto, 2).
Stoga briga za liturgiju, osobito ovdje na Petrovoj Stolici, mora biti takva da može služiti kao primjer za sav Božji narod. Ona mora biti u skladu s utvrđenim normama, pozorna na različite osjetljivosti sudionika i u skladu s načelom mudre inkulturacije (usp. isto, 37–38). U isto vrijeme mora ostati vjerna svečanoj skromnosti tipičnoj za rimsku tradiciju, koja može donijeti veliko dobro dušama onih koji u njoj aktivno sudjeluju (usp. isto, 14).
Treba učiniti sve kako bi jednostavna ljepota obreda izrazila vrijednost bogoslužja za skladan rast cijeloga Gospodnjega Tijela. Sveti Augustin je rekao: “Ljepota nije ništa drugo nego ljubav, a ljubav je život” (Govor 365, 1).
Ta se istina na poseban način ostvaruje unutar liturgije, i nadam se da oni koji pristupaju oltaru Rimske katedrale odlaze ispunjeni milošću kojom Gospodin želi preplaviti svijet (usp. Ez 47,1–2.8–9.12).
Lav XIV
Blagdan posvete Lateranske bazilike
9. studenoga 2025.
