Napomena: Tekst je preveden i priređen prema djelu Liturgijska godina (L’Année liturgique) dom Prospera Guérangera, OSB, te prati liturgijski kalendar i duhovnost tradicionalne rimske liturgije.
Sveti Kalist I., papa i mučenik
Napomena o izvoru: pronašao sam tekst pod ovim naslovom u engleskom izdanju Guérangerova djela. Budući da nisam uspio potvrditi cjeloviti francuski izvornik za ovaj blagdan, prijevod u nastavku temelji se na dostupnom engleskom tekstu, a ne izravno na francuskom. Neću tu razliku prikrivati.
Sveti Kalist bio je znak osporavan u Izraelu. U njegovo su vrijeme kršćani bili podijeljeni: jedni su stajali uz njega, a drugi protiv njega. Nemir koji je njegovo ime izazivalo prije šesnaest stoljeća ponovno se probudio sredinom devetnaestoga stoljeća, kada je otkriće jedne poznate knjige pružilo tadašnjim sljedbenicima zabluda priliku da se pridruže onima koji su se nekoć protivili Kalistu i Crkvi.
Knjiga pod naslovom Filozofumena ili Pobijanje krivovjerja nastala je u trećem stoljeću. Kalista, čiji su život i karakter u njoj prikazani najcrnjim bojama, predstavljala je kao jednoga od najvećih kvaritelja nauka.
Međutim, autor toga djela napadao je papu kojega je želio svrgnuti i sam je, kako priznaje, u Rimu postavio prijestolje nasuprot prijestolju. Tako je Crkvi otkrio vlastitu sramotu, svrstavajući se među one protivnike čije je učenje njegova knjiga navodno trebala pobiti i čiju je povijest željela prikazati. Ime toga prvog protupape nije sačuvano.
Ali pogledajmo njegovu kaznu. Djelo napisano iz zavisti, prezreno od suvremenika, ponovno se pojavilo u pravom trenutku kako bi probudilo pozornost dalekih naraštaja. Nepristrana kritika novijega vremena odbacila je optužbe, ali je ispitala činjenice koje je optužitelj iznio. Znanstvenim istraživanjem razlučila je istinu od njegovih neistina i tako pružila neočekivano svjedočanstvo upravo onomu koga je želio ocrniti.
Tako se nepravda ponovno zaplela u vlastitu mrežu i obistinile su se riječi današnjega Evanđelja: ništa nije skriveno što se neće otkriti, niti tajno što se neće doznati.
Svjedočanstvo povijesti
Sveti Kalist I. bio je papa u vrijeme kada je Crkva prelazila prvu etapu svojega razvoja i kretala prema novim i većim pobjedama. Kršćanska vjera, koja je dotad obuhvaćala uglavnom pojedince, počela je prožimati čitave obitelji. Te su obitelji u mnogim gradovima već činile znatan dio stanovništva, a Kristova je vjera stajala na pragu trenutka kada će postati javno priznata vjera naroda i Carstva.
U takvim su okolnostima nastajala nova pitanja o društvenim pravima kršćana, crkvenom pravu i moralnoj disciplini. Kalist je nastojao odgovoriti na njih. Uređivao je pitanja crkvene discipline, poduzimao mjere kako se katekumene ne bi odvraćalo od krštenja, a grješnike od pokajanja, te je izložio shvaćanje Crkve koje će poslije razviti sveti Augustin.
Nije pravio razliku između roba i slobodna čovjeka, moćnika i siromaha, plemića i običnoga čovjeka u duhovnom bratstvu koje je potkopavalo nečovječne običaje rimskoga društva i ublažavalo njegovu okrutnost.
Kalist je podigao crkvu posvećenu Majci Božjoj na mjestu današnje bazilike Svete Marije u Trastevereu. Kada je njezino vlasništvo postalo predmetom spora, slučaj je iznesen pred cara, koji je presudio u korist kršćana. Svetac je nasilno umro nedaleko od građevine čija je prava branio. Svjetina ga je bacila u zdenac, koji se i danas pokazuje u crkvi svetoga Kalista, nedaleko od bazilike.
Zbog opasnosti od novih nemira mučenikovo tijelo nije preneseno na Apijevu cestu, nego je pokopano na groblju uz Aurelijsku cestu. Njegov je grob tako postao novim povijesnim središtem podzemnoga Rima.
Iz staroga životopisa svetoga Kalista
Kalist, rodom Rimljanin, upravljao je Crkvom za vrijeme cara Antonina Heliogabala. Uveo je četiri godišnja razdoblja posta, koji se prema apostolskoj predaji trebao održavati u cijeloj Crkvi. Izgradio je baziliku Svete Marije s onu stranu Tibera te proširio staro groblje uz Apijevu cestu, na kojemu su bili pokopani mnogi sveti svećenici i mučenici. Po njemu je groblje dobilo ime Kalistovo.
S velikom je pobožnošću dao tražiti tijelo blaženoga Kalepodija, svećenika i mučenika, koje je bilo bačeno u Tiber, te ga je nakon pronalaska časno pokopao. Krstio je Palmacija, Simplicija, Feliksa i Blandu, koji su poslije također podnijeli mučeništvo. Zbog toga je bio bačen u zatvor. Ondje je čudesno ozdravio vojnika Privata, teško oboljela od čireva, i priveo ga Kristu. Taj je čovjek, premda tek nedavno obraćen, umro za vjeru nakon što su ga do smrti bičevali olovnim bičevima.
Kalist je upravljao Crkvom pet godina, jedan mjesec i dvanaest dana. Za vrijeme prosinačkih ređenja zaredio je šesnaest svećenika, četiri đakona i osam biskupa. Nakon dugotrajne gladi i čestih bičevanja bačen je naglavce u zdenac te je pod carem Aleksandrom okrunjen mučeništvom.
Njegovo je tijelo preneseno na groblje Kalepodija uz Aurelijsku cestu, tri milje od Rima. Poslije je preneseno u baziliku Svete Marije s onu stranu Tibera, koju je sam sagradio, i položeno pod glavni oltar, gdje se časti s velikim poštovanjem.
Molitva svetomu Kalistu
Duše Sveti, zaštitniče Crkve, pripravio si Kalista trpljenjem i poniženjem da postane tvoj izabrani suradnik. Rodio se kao rob, a ubrzo su mu pod noge postavljene zamke. Još kao mlad bio je, zbog Imena našega Gospodina, osuđen na rad u rudnicima Sardinije.
Bio je rob, ali više nije pripadao svojemu nekadašnjem gospodaru. Kada je, u času koji si ti odredio, oslobođen rudnika, Crkva ga je prepoznala kao ispovjedalca vjere i primila pod svoju majčinsku zaštitu.
Njegove su zasluge i kreposti bile tolike da ga je papa Zefirin izabrao za savjetnika, oslonac i pomoćnika u svojoj starosti. Nakon osamnaest godina iskustva Crkva ga je izabrala za svojega vrhovnog pastira.
Kako li si uspješnom ostavio Zaručnicu našega Gospodina! Činilo se da su se u njoj sabrali plemenitost drevnih vremena, moralna snaga i intelektualna izvrsnost ljudskoga roda. Gdje su tada bili prezir i klevete? Svijet je počeo prepoznavati Crkvu kao kraljicu budućnosti.
Kalist je Crkvi otvorio nove putove, pune opasnosti, ali i veličine. Njegovom je zaslugom kršćanska zajednica postupno stekla priznanje određenih prava. Osigurao je kršćanima mogućnost okupljanja i prikupljanja sredstava za dostojan pokop svojih pokojnika te posvetio Mariji prvo svetište koje su kršćani zakonito stekli u Rimu.
Pritom nije ugrozio nijedno Božje pravo radi dogovora s carem. Naprotiv, odlučno je branio neovisnost Crkve u pitanjima braka, koji je Krist izuzeo iz nadležnosti građanske vlasti.
U Crkvi su ga čekale i druge brige. U to su vrijeme trajale žestoke doktrinarne borbe oko otajstva Presvetoga Trojstva. Kalist se suočavao sa zabludama koje su razdvajale božanske osobe ili poricale njihovu stvarnu različitost. Morao je odgovoriti i na pretjerivanja onih koji su zagovarali krutu disciplinu te na lažni misticizam i pretjerane reforme montanista.
Poput iskusna kormilara koji izbjegava hridi i plićake, Kalist je, pod nepogrešivim vodstvom Duha Svetoga, sigurno vodio Petrovu lađu prema njezinu slavnom odredištu. Što ga Sotona više mrzi i progoni, čak i u kasnijim vremenima, to će njegova slava biti veća.
Sveti Kaliste, izmoli svoj blagoslov nama, svojim sinovima i učenicima.
Kratko razmišljanje za naše vrijeme
Sveti Kalist svjedoči da voditi Crkvu i služiti ljudima znači donositi teške odluke, braniti istinu i istodobno ne zatvarati vrata onima koji se iskreno kaju. Njegova briga za grješnike pokazuje da milosrđe nije suprotnost vjernosti nauku, nego njezin sastavni dio.
Njegov nas život potiče da ne sudimo čovjeku samo prema glasinama i optužbama. Istina često zahtijeva strpljenje, pažljivo razlučivanje i spremnost da promijenimo mišljenje kada se pokaže da smo nekoga nepravedno osudili.
