Dok se predsjednici biskupskih konferencija iz cijeloga svijeta okupljaju u Vatikanu na svjetskom skupu o obitelji, koji se održava od 7. do 14. listopada, rasprave o pogoršanju stanja braka i obitelji sve se više usmjeravaju i na zemlje koje su nekoć bile uporišta snažnoga obiteljskog života.
Dok se pitanja poput izvanbračne zajednice, razvoda te niskih stopa sklapanja brakova i nataliteta obično povezuju sa sekularizacijom Zapada, statistički podaci sve više pokazuju da ti problemi uzimaju maha u Africi, Aziji, pa čak i u nekada snažno katoličkim zemljama poput Poljske i Filipina.
„Problemi sa zapadnim modelom braka sele se prema istoku i jugu”, izjavio je Mark Regnerus, predsjednik Austinskog instituta za proučavanje obitelji i kulture. „Dakle, ono što se događa u Sjedinjenim Američkim Državama prelijeva se i drugdje.”
Slična zabrinutost izražena je i unutar zidova Sinodske dvorane Pavla VI., gdje 200 crkvenih predstavnika raspravlja o izazovima s kojima se obitelj suočava deset godina nakon što je papa Franjo objavio apostolsku pobudnicu Amoris laetitia.
U svojem obraćanju skupu 8. listopada kardinal Filipe Neri Ferrão iz indijske Goe izjavio je da obitelj, premda i dalje „ostaje temelj društva” diljem Azije, prolazi kroz „duboke i radikalne promjene”. Među njima je i širenje izvanbračnih zajednica, usporedno s promjenama u shvaćanju roda i odnosa u urbanim sredinama.
Julie Hanlon Rubio, teologinja sa Sveučilišta Santa Clara koja na skupu sudjeluje kao stručnjakinja, izjavila je sudionicima 12. listopada da se „globalni trend udaljavanja od braka ubrzava”, navodeći pad stope sklapanja brakova na Filipinima, u Poljskoj, Argentini i Južnoafričkoj Republici.
„Trendovi pada broja sklopljenih brakova i stope plodnosti, kao i smanjenja broja vjenčanja i krštenja, već su prisutni u nekim sredinama, tek se pojavljuju u drugima, a u nekolicini im se još pruža otpor. No povjesničari koji proučavaju razvoj braka i obitelji smatraju da će se taj pad nastaviti širiti”, rekla je Rubio, istaknuvši kako se „čini da ulazimo u novu fazu u kojoj se brak sve više smatra neobveznim”.
Problematičan „zapadni model”
Prema Regnerusu, koji je boravio u Rimu tijekom obilježavanja desete obljetnice objavljivanja pobudnice Amoris laetitia, jedan od glavnih razloga globalnog pada broja brakova izvoz je zapadnjačkog pristupa prema kojem se brak smatra svojevrsnom „krunom” životnog puta, u koju se ulazi tek nakon što pojedinci već izgrade svoj život kao odrasle osobe.
Takav pristup, uobičajen u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim bogatim zemljama, pretvara brak u svojevrsnu mogućnost izbora, umjesto da ga se smatra životnom potrebom. Zbog toga se sve manje parova odlučuje na brak, a oni koji se vjenčaju čine to znatno kasnije u životu.
„Zapadni model nije prednost”, rekao je. „Budući da nam brak nije potreban, ali ga ipak želimo, ulazimo u brak uz mnoštvo uvjeta i ograda.”
Regnerus je sa zabrinutošću primijetio da model braka „uz mnoštvo uvjeta”, povezan s izvanbračnim zajednicama, padom nataliteta i porastom broja razvoda, počinje zamjenjivati funkcionalni model braka u dijelovima svijeta koji nemaju ekonomsku i osobnu stabilnost kakvu imaju zapadne zemlje.
„[U mnogim zemljama] brak vam je potreban jer funkcionira i vaš će život bez njega biti siromašniji, ali tako brak ne izgleda u američkom, francuskom ili španjolskom društvu”, rekao je. „No budući da smo svojim utjecajem prodrli u te zemlje, ljudi vide što imamo u ekonomskom smislu te na području braka i obitelji pa počinju željeti slične stvari. Ali te stvari nisu nužno dobre.”
Regnerus je dodao da je pojava brzih medija omogućila da slike braka kakav postoji na Zapadu dopru čak i do najzabačenijih područja Afrike putem društvenih mreža i popularne kulture, mijenjajući pritom ljudsko shvaćanje braka kao ustanove.
„Žele da njihov brak bude poput našega”, rekao je.
Prema ocu Paulu Sullinsu, višem istraživaču Instituta Ruth i umirovljenom profesoru Katoličkog sveučilišta Amerike, sadašnje urušavanje obitelji „nije samo zapadnjačka pojava”, nego je „svojstveno samoj modernosti, barem od industrijske revolucije”.
Za Register je izjavio: „Modernost je u svim područjima života dovela do toga da se ustanove iznova tumače s obzirom na njihove funkcije. Nekadašnje funkcije obitelji — spolno izražavanje, ekonomska neovisnost, rađanje djece, odgoj i obrazovanje djece, definiranje muških i ženskih uloga te međugeneracijska solidarnost — izdvojene su kako bi ih ljudi mogli ostvarivati neovisno o obiteljskim obvezama.”
Pad diljem svijeta
Čak i u zemljama koje su povijesno imale snažan istočnopravoslavni i rimokatolički identitet, stanje obitelji kao ustanove izgleda sve zabrinjavajuće.
Kao osobito problematičan primjer Regnerus je naveo Poljsku, gdje se broj sklopljenih brakova smanjio za gotovo 30 posto. Podaci državne statističke agencije pokazali su da je stopa nataliteta u toj zemlji 2024. godine bila najniža od početka 19. stoljeća, a stopa plodnosti, koja je već znatno ispod razine potrebne za jednostavnu obnovu stanovništva, nastavlja naglo padati.
Zemlje globalnog Juga također nisu pošteđene širenja krize obiteljskog života. Nedavno istraživanje pokazalo je da se stopa sklapanja brakova u Južnoafričkoj Republici smanjila s više od tri braka na tisuću stanovnika početkom 2000-ih na približno 1,7 braka na tisuću stanovnika 2023. godine. Istodobno se medijalna dob pri sklapanju braka i za muškarce i za žene povećala za više od sedam godina tijekom posljednja dva desetljeća. Prema tom istraživanju, raste i broj izvanbračnih zajednica, a približno 61 posto djece u Južnoafričkoj Republici danas se rađa izvan braka.
Prema kardinalu Oswaldu Graciasu, umirovljenom nadbiskupu Bombaya u Indiji, sekularizam je imao dubok utjecaj na Aziju, osobito na urbana područja. Dodao je da novi izazovi, poput porasta broja mješovitih brakova, u kojima je jedan supružnik katolik, a drugi nije kršten, zahtijevaju i novi pastoralni pristup.
„I tim je obiteljima potrebna posebna pratnja. Sada prelazimo na novi pristup u kojem starije obitelji prate mlađe”, rekao je kardinal Gracias, dodajući da i redovnice mogu pomoći u vođenju biskupijskih službi za pastoral braka.
Očekivanja od vatikanskog susreta
Ovotjedni susret u Vatikanu pokušaj je nastavka razvoja pastoralnog okvira koji nastoji istodobno očuvati ljepotu obitelji te s milošću i nježnošću pružiti pastoralnu skrb onima koji se nalaze u teškim obiteljskim okolnostima.
Kardinal Gracias izrazio je nadu da će vatikanski susret pridonijeti „boljoj pripravi za brak, kvalitetnijoj pratnji, osobito u prvim godinama braka, pomoći bračnim parovima koji se suočavaju s teškoćama te učinkovitijem i stručnijem radu ženidbenih sudova”. Takav bi pastoralni pristup, smatra, bio posebno važan za obitelji u zemljama globalnog Juga.
Premda se nada da će skup biskupima pružiti priliku za povezivanje i međusobno ohrabrenje, Regnerus je istaknuo da ne očekuje značajnije doktrinarne ili pastoralne promjene kao rezultat susreta.
„Ovo je njihov prvi veliki susret posvećen braku”, rekao je. „Budući da nije riječ o formalnoj sinodi na kojoj se glasuje o pojedinim odlomcima, nego više o savjetovanju, ne znamo što će se dogoditi.”
Unatoč tome, Regnerus je naglasio da su za obnovu snažnoga katoličkog obiteljskog života diljem svijeta nužni i „vizionarski biskupi i aktivni vjernici laici”.
„[Biskupi] često misle da nemaju velik utjecaj na lokalnoj razini, osim među vjernicima”, rekao je. „Ali oni su uzori. Njihov je nauk iznimno važan.”
