U skladu s Franjinim učenjima, papa Lav počinje stvarati nered [izvorna riječ: lío]. I to na više razina. Primjerice, ono što se dogodilo u Španjolskoj. Poznato je da je prije nekoliko tjedana nazvao kardinala Coba, nadbiskupa Madrida, kako bi mu rekao da ove godine želi posjetiti Španjolsku. Drugim riječima, sam se pozvao, a nitko ne zna točno zašto. Problem je u tome što službeni poziv moraju uputiti šef države, kralj, i predsjednik vlade Pedro Sánchez. Prvi će učiniti kako mu se kaže, dok je drugi oklijevao potpisati poziv. Zbog toga datumi posjeta još nisu potvrđeni.
A svi se tog posjeta boje, i političari i biskupi. Između ostalog, on bi se trebao održati usred “reinterpretacije” Doline palih, koju je podržao i potpisao upravo ozloglašeni kardinal Cobo, povinovavši se željama Sánchezove socijalističke vlade i to bez ovlasti za takav čin, budući da je riječ o papinskoj bazilici.
No postoje i drugi, ozbiljniji problemi koji uključuju Crkvu. Prošlog je tjedna, bez prethodne najave, Lav XIV. “smijenio” mladog biskupa iz Indonezije kojega je Franjo imenovao kardinalom. Strah od poretka koji se čini da papa nameće svjetskom episkopatu na početku godine počinje zahvaćati Argentinsku biskupsku konferenciju, gdje se iskopavaju mnogi kosturi, a u ormarima za koje se mislilo da su nedodirljivi gomilaju se leševi. A to su leševi koje Lav vrlo dobro poznaje, budući da je bio prefekt Dikasterija za biskupe.
No argentinski biskupski šok nastupio je u četvrtak, 22. siječnja, prije samo nekoliko dana, kada je priopćenje Tiskovnog ureda Svete Stolice objavilo da je Papa primio u audijenciju monsinjora Óscara Sarlingu, biskupa emeritusa Zárate-Campane, prvog od onih kojima je Franjo iskazao milosrđe, osvetivši tako osobnu mržnju koju je godinama nosio zarobljenu u svom milosrdnom srcu. Pitanje je više nego očito: zašto je Vrhovni svećenik primio u audijenciju biskupa emeritusa koji je bio potpuno zaboravljen i u to vrijeme izvan svih biskupskih krugova? Zasigurno ne da bi zajedno pili yerba mate.
Sarlingina prisutnost, ponovno povezana sa središtem crkvene moći, izaziva uznemirenost. Veliku uznemirenost. U hodnicima Vatikana i u sjedištu Argentinske biskupske konferencije (CEA) govori se o ponovnom otvaranju starih dosjea, o imenima koja se ponovno pojavljuju upravo u trenutku kada novi pontifikat počinje donositi vlastite odluke; upravo dok Lav počinje stvarati nered.
U tom kontekstu, dva manja, ali znakovita podatka dodatno su potaknula biskupsku zabrinutost. S jedne strane, diskretno premještanje argentinskog apostolskog nuncija bez imenovanja zamjene (na zahtjev vodstva CEA-e); s druge strane, prihvaćanje prijevremene ostavke gore spomenutog indonezijskog biskupa. Ništa od toga nije javno objašnjeno. No u Rimu objašnjenja nikada ne dolaze prva.
A u središtu te klime pojavljuje se Sarlinga: biskup koji je prerano otišao, koji nikada nije govorio otvoreno i koji se sada vraća ondje gdje se donose odluke. Za neke je to puka slučajnost. Za druge, znak da nedavna prošlost Argentinske Crkve još nije u potpunosti razjašnjena.
„U Vatikanu se nitko ne pojavljuje slučajno“, šapuće jedan iskusni promatrač Kurije. U međuvremenu, službena šutnja se nastavlja. No implicitna poruka snažno kruži: nešto se pokreće, a ime Óscara Sarlinge ponovno je ispisano — doduše olovkom — na marginama moći.
Izvor
