Na svom blogu mons. Charles Pope nudi jedno rješenje za ponovno vjenčane vjernike koje se rijetko, da ne kažem nikako, spominje u današnjim raspravama.
Svjedoci smo u Rimu jednog doista neobičnog raspleta sinode, gdje kardinali i biskupi s vrlo različitih stajališta objavljuju te razlike prilično javno. Čak i prije sinode bilo je objavljivanja raznih konkurentskih knjiga.
Da budem pošten prema biskupima i kardinalima, čini se da je i sam papa Franjo u velikoj mjeri poticao ovakvu situaciju. Tipično bi bilo za sinodu da se rasprave odvijaju u privatnom okruženju, a da se na konferenciji za tisak obično priopći samo sažetak onoga o čemu se raspravljalo. Vrijeme će pokazati jesu li takva javna izlaganja bila mudra (ili nisu), ali ako se dozvola za iskren razgovor može proširiti i na poniznog župnika, onda ću reći da mene ove rasprave itekako brinu.
Ipak, s druge strane, energične rasprave u crkvenim sinodama i vijećima su se mogle vidjeti kroz povijest sve do prve opisane u Djelima apostolskim u 15. poglavlju.
Ako ste redovan čitatelj ovog bloga, onda znate da nije nikakva tajna što ja mislim o pitanju pričesti za one u nevažećim bračnim vezama i drugim neregularnim situacijama. Ja jednostavno ne mogu vidjeti kako bi bilo moguće davati svetu pričest vjernicima koji žive u neregularnim brakovima, osim ako su spremni živjeti kao brat i sestra. I dok se pastoralno rješenje življenja kao brat i sestra možda mnogima ne čini “pastoralnim” ili razumnim rješenjem, to ostaje rješenje ako se traži pristup svetoj pričesti. Naravno da to nije idealno rješenje. Još uvijek postoji mogućnost skandala, jer neće svatko znati i razumjeti da pojedinac koji prilazi primiti pričest nije seksualno intiman sa svojim trenutnim “supružnikom” iz drugog braka. Ali, ako celibat postane opće poznat kao mogućnost, drugi bi mogli pretpostaviti dobru volju i veliki stupanj skandala bi se moglo izbjeći.
Razgovarao sam o tome nedavno s jednom gospođom, a ona je podrugljivo odbacila samu ideju da bi mogli tražiti celibat za ljude u takvim situacijama, pa me pitala pomalo retorično:
Kako možete nastavljati uskraćivati nešto tako važno kao što je pričesti ljudima samo zato što su u nečemu što vi smatrate lošim brakom?
Rekao sam joj da ću odgovoriti na njezino pitanje ako ona odgovori na moje:
Kako to da mnogi smatraju seksualnu intimnost važnijom od potrebe primanja pričesti?
Pa sam dodao:
Ako je pričest tako važna (i ja sigurno mislim da je), pitam se zašto ljudi koje si spomenula- ako misle da je pričest tako važna, ne bi izabrali živjeti u celibatu kako bi bili u mogućnosti primiti Gospodina? Vi sugerirate da sam ja okrutan što to ne dopuštam, ali izbor zapravo nije na meni. Izbor je uistinu njihov. Ja nisam gospodar Euharistije; Ja sam njen sluga. S obzirom na Isusov opis drugog braka kao preljubničkog (Mt 19), i Pavlovog jasnog upozorenja protiv primanja pričesti u stanju ozbiljnog grijeha (1 Kor 11), čini se da ja izbora nemam. Izbor je i dalje njihov: bilo da tako cijene pričest i prisnost s Gospodinom pa su se spremni odreći seksualne intimnosti, ili tražiti rješenja o procesu poništenja braka, ili nastaviti s ustezanjem od pričesti.
Iako sam bio optužen da ja nekako uskraćujem pričest, zapravo ne činim ništa takvo. Ja slavim Svetu pričest svaki dan za Božje vjernike koji su je u mogućnosti primiti. Ako su na neki način spriječeni, ja ću učiniti sve što mogu kako bi im pomogao u svladavanju ovih prepreka. Ako na kraju nema načina kako bismo riješili zapreku, onda izbor pada na njih: izabrati živjeti u celibatu i primati pričest, ili ne izabrati i suzdržati se od pričesti. Ja sam ne negiram bilo kome pričest; Neki se odluče sami isključiti.
Svjestan sam da su neki ljudi u teškim i složenim situacijama, ali ja jednostavno ne mogu zaobići Gospodina ili ono što je On rekao sv. Pavlu. Na kraju dana postoji izbor za one koji očajnički traže pričest, ali su u drugom braku. Taj izbor je celibat. Shvaćam da je to teško, a neki zaključuju da bi to bilo nepravedno prema drugom “supružniku.” Ali, to je u konačnici njihov izbor, a ne moj. Poštujem činjenicu da neki misle kako nije razumno izabrati život u celibatu u drugom braku. Međutim, nije pošteno reći da samo zato što su drugi načini iscrpljeni, oni u tim situacijama nemaju apsolutno nikakvog izbora. Imaju ga. Teško je, ali na njima je da odluče.
Žalosno je što je Sinoda o obitelji naizgled postala sinoda o razvodu. Nadam se i molim da neke rasprave budu o milosti života u skladu s Gospodnjim planom za brak i obitelj. Valjda će proširiti dnevni red!
