Važna točka u novom vatikanskom zakonu o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad malodobnicima i ranjivim osobama, pa tako i o spolnom zlostavljanju, je što pravila zahtijevaju od svih pripadnika Svete Stolice da tužitelju prijave bilo kakve dokaze o seksualnom zlostavljanju (osim ako se priznanje nije dogodilo u sakramentu ispovijedi). Za neprijavljivanje zlostavljanja može se odrediti novčana, pa i zatvorska kazna.
Zakon se izravno primjenjuje samo na teritoriju grada Vatikana, ali ima važne implikacije.
Prvo, to se odnosi na Vatikanske diplomate koji služe u nuncijaturama, koji bi mogli čuti uznemirujuće priče o svećenicima u zemljama u kojima služe; te su sada zakonski obvezni prijaviti iste vatikanskim tužiteljima.
Drugo, zakon stavlja niže dužnosnike pod zakonsku obvezu izvještavanja, čak i ako im nadređeni nalažu da šute.
Treće, ovaj zakon je očigledno zamišljen kao model za druge jurisdikcije: primjer kako bi Vatikan želio da se problemi rješavaju u drugim zemljama.
Četvrto, kao što otac Raymond de Souza ističe u članku za Catholic Herald, ovaj potez zakonodavstva opravdava postupke nadbiskupa Vigana, koji je bio žestoko kritiziran zbog toga što nije čuvao “diplomatske” tajne.
