Naslovnica Crkva Od biblijskih vremena do ratne stvarnosti: Izumiranje kršćana u Svetoj Zemlji

Od biblijskih vremena do ratne stvarnosti: Izumiranje kršćana u Svetoj Zemlji

Najmanje tri osobe su poginule, a nekoliko drugih je ozlijeđeno nakon što je izraelski napad pogodio crkvu Svete Obitelji na sjeveru Gaze — jedinu katoličku crkvu u tom području. Među ozlijeđenima bio je i župnik, fra Gabriel Romanelli.

Prema riječima Fadela Naema, vršitelja dužnosti ravnatelja bolnice Al-Ahli koja je primila ranjene, crkva je pružala utočište civilima, uključujući djecu s invaliditetom. Među ranjenima su, prema Naemovim riječima, jedno dijete s invaliditetom, dvije žene i jedna starija osoba. Ovo nije prvi put da izraelske obrambene snage (IDF) gađaju crkvu.

Kršćani u Gazi — kao i u ostatku Svete Zemlje — prisutni su još od biblijskih vremena, kada je apostol Filip putovao pustinjskim putem od Jeruzalema do Gaze kako bi širio Evanđelje (Dj 8,26). Ironično, njihovo progonstvo u Svetoj Zemlji također datira od samih početaka kršćanstva, počevši od smrti Isusa Krista, koju je izveo Sinedrij — elitno vijeće svećeničkih i laičkih starješina.

Sinedrij je uhitio Isusa tijekom židovskog blagdana Pashe zbog optužbe za bogohuljenje — jer je Boga nazivao svojim Ocem (usp. Mt 26,63-66; Mk 14,61-64; Lk 22,67-71). Tako je bio optužen da se „pravi Bogom“ (Iv 10,30-33). Iako su Rimljani fizički razapeli Gospodina, pred Pilata su ga doveli Židovi jer samo su rimske vlasti imale ovlasti izvršiti smrtnu kaznu. A nije to bila samo židovska politička elita koja je zahtijevala Isusovo razapinjanje — mase okupljene u Jeruzalemu također su to tražile vičući: „Raspni ga! Raspni ga!“ (Mt 27,22-23; Mk 15,13; Lk 23,21).

Ovo je razlog zašto su se prvi i najbliži Kristovi sljedbenici, apostoli, skrivali u gornjoj sobi, “strahujući od Židova” (Iv 20,19). Zapravo, prema katoličkom kalendaru, 26. prosinca — dan nakon što većina kršćanskog svijeta slavi Kristovo rođenje — Crkva slavi mučeništvo svetog Stjepana, prvomučenika, koji je bio kamenovan od strane Židova jer je svjedočio da je Isus Mesija (Dj 6,8-10; 7,54-60).

Kršćani su, prema službenim statistikama britanskog mandata, činili 9,5 posto ukupnog palestinskog stanovništva 1922. godine; taj se broj do 1946. smanjio na 7,9 posto. Tijekom palestinskog rata od 1947. do 1949., koji se vodio između palestinskih Arapa i palestinskih Židova, veliki broj tih kršćana — kao dio arapske zajednice — bio je prisiljen napustiti domove ili su ih protjerali židovski militanti iz područja koje je nakon Sporazuma o primirju iz 1949. priznato kao izraelski teritorij.

Preskočimo u 2009.: tada je na palestinskim područjima bilo procijenjeno 50.000 kršćana, uglavnom na Zapadnoj obali, dok ih je u Pojasu Gaze bilo oko 3.000. Od početka sadašnjeg rata 7. listopada 2023., broj kršćana u Gazi pao je s 1.000–1.200 na otprilike 600–700, prema Khalilu Sayeghu, palestinskom kršćaninu i političkom analitičaru koji je živio u Gazi do 2009. godine.

Većina kršćana koji su otišli u Egipat od početka rata ne želi se vratiti. Oni koji su ostali, vratili su se u svoje domove na sjeveru tijekom dvomjesečnog primirja koje je započelo u siječnju.

Kršćani u Gazi suočavaju se i s izazovima islamizacije pod Hamasom. Prema riječima Ihaba Hassana, palestinskog kršćanina i borca za ljudska prava sa sjedištem u Washingtonu, militanti su ugrozili kršćansku zajednicu — primjerice, lažno su ih optužili na društvenim mrežama da su surađivali s Izraelom tako što su s izraelskih zrakoplova bacali letke s Evanđeljem po Gazi — čime bi počinili zločin prozelitizma (vjerskog obraćanja).

Tazpit Press Service — neovisna izraelska novinska agencija — izvijestila je početkom prosinca 2022. godine da je 12 posto stanovništva Gaze napustilo pojas otkako je Hamas preuzeo vlast 2007. godine — a želja kršćana iz Gaze za emigracijom dvostruko je veća nego kod muslimana iz tog područja.

Kao razloge navode korupciju, loše gospodarske i životne uvjete, ali ponajviše diskriminaciju — ponekad i nasilnu — na vjerskoj osnovi:

  • 25 posto ispitanih navelo je da su doživjeli vjersku diskriminaciju na razgovorima za posao,
  • 30 posto izjavilo je da su bili izloženi govoru mržnje jer su kršćani,
  • četvrtina palestinskih kršćana rekla je anketarima da su im muslimani sugerirali prelazak na islam,
  • kršćanske žene doživljavaju uznemiravanje i pritisak da pokrivaju kosu i prihvate islamski način odijevanja.

Dodatno, 70 posto ispitanika izjavilo je da su barem jednom u životu čuli od muslimana da će kršćani gorjeti u paklu. Općenito, kršćani se osjećaju kao građani drugog reda, unatoč njihovom palestinskom domoljublju i povijesnoj povezanosti s tom zemljom — često naglašavajući solidarnost s palestinskim muslimanima u otporu izraelskoj okupaciji i suosjećanje s civilima pogođenima sukobom.

Nakon napada na crkvu u gradu Gazi, talijanska premijerka Giorgia Meloni nazvala je izraelske napade na civile u Pojasu Gaze „neprihvatljivima“, dodavši da „nijedna vojna akcija ne može opravdati takvo ponašanje“.

U brzojavu koji je u ime pape Lava XIV. potpisao državni tajnik Vatikana, kardinal Pietro Parolin, papa je izrazio svoju „duboku tugu“ te ponovno istaknuo „svoju snažnu nadu u dijalog, pomirenje i trajan mir u regiji“.

Nažalost, dokle god Izraelci uživaju punu političku i vojnu potporu Sjedinjenih Američkih Država, ne samo da će se etničko čišćenje u Gazi nastaviti, već će se i situacija naših kršćanskih braće i sestara u Svetoj Zemlji pogoršavati.

Izvor