Papa Franjo imenovao je novi kontingent kardinala izbornika. Mnogi od tih crkvenih velikodostojnika (kardinala) podržavaju LGBT+ ideologiju, sinodalnost, klimatsku ideologiju, migracije i provođenje socijalne pravde.
U neočekivanom potezu, papa je tijekom nedjeljnog angelusa objavio imena novih kardinala u bazilici sv. Petra u Rimu, izazvavši razočaranje među mnogim katolicima koji su očekivali promjenu smjera pontifikata pape Franje.
Preslagivanje Kardinalskog zbora
Prekoračivši ograničenje od 120 kardinala izbornika u Kardinalskom zboru koje je odredio papa Pavao VI., a potvrdio papa Ivan Pavao II., Franjo je najavio imenovanje 21 kardinala, od kojih će njih 20 imati pravo glasovanja u sljedećoj konklavi – izuzev 99-godišnjeg nadbiskupa.
Međutim, i Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. premašili su broj kardinala izbornika tijekom svojih papinstava, a kardinalski zbor je 2001., u vremenu pontifikata Ivana Pavla II., brojao čak 135 kardinala izbornika.
87-godišnji papa, koji pati od velikih zdravstvenih problema, ima već u Kardinalskom zboru 121 kardinala-elektora. Novim konzistorijem povećat će se broj kardinala izbornika na 141.
Početkom prosinca 2024., kada će novoimenovani kardinali službeno dobiti crveni zuchetto na konzistoriju, dva će kardinala navršiti 80. rođendan i stoga neće imati pravo glasati za novog papu. Unatoč tome, Franjo je imenovao 111 kardinala izbornika (gotovo 80%) od 141 kardinala izbornika.
Crveni zucchetto za svećenike koji podržavaju LGBT+ pokret
Najradikalniji pro-LGBT kardinal je dominikanac Timothy Radcliffe, koji je bio vrlo aktivan tijekom Sinode o sinodalnosti (glavnog projekta pape Franje za decentralizaciju Crkve).
Radcliffe, koji je služio kao veliki meštar dominikanskog reda od 1992. do 2001., javno se počeo protiviti nauku Crkve o homoseksualnosti prije dva desetljeća.
U članku „Mogu li homoseksualci biti svećenici?“, objavljenom 2005. u liberalnom britanskom katoličkom časopisu The Tablet, Radcliffe je osporio papinski dokument koji upućuje sjemeništima da odbijaju kandidate za svećeništvo s duboko ukorijenjenim homoseksualnim sklonostima.
„Ne sumnjam da Bog poziva homoseksualce u svećenički poziv, a oni su među najposvećenijim i najdojmljivijim svećenicima koje sam upoznao”, uzvratio je Radcliffe. „I možemo pretpostaviti da će Bog nastaviti pozivati i homoseksualce i heteroseksualce u svećenički poziv jer Crkva treba darove i jednih i drugih“.
- Radcliffe pozvao je katolike da ‘stanu uz’ homoseksualce tako što će „dopustiti širenje obzora“, što znači „gledati (homoseksualni film) Planinu Brokeback, čitati romane o homoseksualcima, živjeti s našim homoseksualnim prijateljima i slušati s njima dok oni osluškuju Gospodina.“
U izvješću radne skupine Biskupske konferencije Engleske o spolnosti (2013.), o. Radcliffe predložio je da se istospolni odnosi mogu smatrati ‘euharistijskim’, napominjući: „Svakako mogu biti velikodušni, ranjivi, nježni, uzajamni i nenasilni. Dakle, na mnogo načina, mislim da to može biti izraz Kristovog samodara.“
Imenovan veliki broj prelata koji podržava LGBT+ ideologiju
Papa Franjo imenovao je pro-LGBT Tarcisija Isao Kikuchija nadbiskupom Tokija, koji je doprinio nastanku studije „LGBT and Christianity in 2023.“. Urednik knjige je Aika Taira, homoseksualni protestantski pastor. Pod Kikuchijem, Tokijska nadbiskupija počela je promicati LGBT+ ideologiju među katolicima, uključujući održavanje mjesečnih misa za ‘ranjive skupine’.
Filipinskog biskupa Pabla Virgilija Davida, koji je propali prijedlog Zakona o spolnoj orijentaciji i rodnom identitetu i jednakosti izražavanja opisao kao ‘kršćanski imperativ’, papa Franjo je također imenovao kardinalom.
Mons. David naglašava da su filipinski biskupi odavno trebali podržati i priznati prava LGBT+ osoba u većinski katoličkoj zemlji. Tako je već spomenuti filipinski biskup 2021. objavio pismo u kojem brani odluku pape Franje o blagoslovu istospolnih parova, rekavši da papa „ne želi uništiti naš moral i pravovjerje.”
Dok se izbor pravovjernog Francisa Lea, nadbiskupa Toronta, smatra jednim od najboljih poteza pape Franje, mnogi katolici izrazili su zabrinutost što je prelat propustio zabraniti katoličkim školama u nadbiskupiji proslavu Mjeseca ponosa.
Jack Fonseca iz koalicije Campaign Life Coalition smatra da nadbiskup Toronta šutio kada je trebalo reagirati na odluku školskog odbora katoličkog okruga u Torontu kojom se slavi „homoseksualni stil života, transrodnost i povorka ponosa.“ Zabranom toga bi zaštitio desetke tisuća djece koja pohađaju katoličke škole u Nadbiskupiji.
Još jedan novi kardinal izbornik je nadbiskup Torina Roberto Repole, koji je 2022. dao svećeniku dozvolu za podijele sakramente podijele osobi koja je prošla ‘promjenu spola’ čime je reinterpretirao direktivu Talijanske biskupske konferencije iz 2003. koja zabranjuje mijenjanje zapisa o krštenju za transrodne osobe.
Nadbiskup Porto Alegrea Jaime Spengler (Brazil), nadbiskup Guayaquile Luis Gerardo Cabrera Herrera (Ekvador) i nadbiskup Algiersa Jean-Paul Vesco (Alžira) javno su podržali Franjinu deklaraciju Fiducia supplicans — koja dopušta svećenicima da neformalno blagoslivljaju istospolne parove — te će također na konzistoriju u prosincu 2024. biti uzdignuti u kardinale.
Nema potrebe za nastavkom evangelizacije?
Vesco je također prihvatio Franjine progresivne poglede na odnose s muslimanima. Kada ga je Franjo imenovao nadbiskupom Algiersa u veljači 2022., Vesco je pozvao katolike da se „oslobode ideje za potrebom evangelizacije.“
„Papa Franjo je pokazao da se evangelizacija ostvaruje bratstvom, a ne obraćenjem. To je revolucionarno!”, istaknuo je prelat, apelirajući na svoje stado da „prihvate da možda i u islamu postoji dio istine koji nam izmiče.”
Novoimenovani kardinali iz Azije pokazuju predanost pape Franje međuvjerskom dijalogu, a ne evangelizaciji. Teheranski nadbiskup Dominique Mathieu imenovan je kardinalom iako cijela njegova nadbiskupija ima samo 2 000 katolika.
No unatoč tome što su se tisuće šijitskih muslimana u Iranu obratile na kršćanstvo (protestantske sljedbe), Mathieuovih pet župa ostaje netaknuto tim fenomenom. Strahuje li nadbiskup od Zakona koji zabranjuju upotrebu farsija (perzijskog jezika) u katoličkim crkvama? I samim time od obraćenja?
Slično tome, tokijski nadbiskup Kikuchi strastveno se zalaže za međuvjerski dijalog u zemlji sa samo 400 000 katolika. Filipinski biskup Pablo Virgilio David i indonezijski novoimenovani kardinal Pascalis Bruno Syukur također redovito sudjeluje u međuvjerskim konferencija (projektima) s muslimanima.
Poslana je poruka odabirom novih kardinala
Franjini izbori 44-godišnjeg ukrajinskog biskupa Mykole Bychoka iz Melbournea, koji je ruskog predsjednika Vladimira Putina opisao kao „modernog Heroda“; čileanskog nadbiskup Fernando Garib koji se identificira kao „potomak palestinskih useljenika“; i mons. Georgea Koovakada iz siro-malabarske Crkve opterećene sukobima, koji je dosad organizirao pontifikalna putovanja, smatraju se politički strateškim imenovanjima.
Među novoimenovanim kardinalima izbornicima ima i onih koji se bore za socijalnu pravdu, kao što je vidljivo iz imenovanja nadbiskupa Lime, Carlosa Castilla Mattasoglia, koji se ponosno identificira kao učenik o. Gustava Gutiérreza, jednog od osnivača ‘teologije oslobođenja’ – marksističke discipline koju je osudio papa Benedikt XVI.
Nauk Gutiérreza efektivno je istjerao iz nadbiskupije prethodni nadbiskup, Juan Luis Cipriani. Poput Franje, Mattasoglio je vodio rat protiv ‘klerikalizma’, čak je od Vatikana tražio dopuštenje da laici budu imenovani pastorima ili poglavarima crkava.
U skladu s promigracijskom politikom, papa je imenovao kardinalom vlč. Fabija Baggija, vatikanskog podtajnika Odsjeka za migrante i izbjeglice Dikasterija za službu cjelovitog ljudskog razvoja.
Samo je jedan od Franjinih novoimenovanih kardinala, nadbiskup Ignace Bessi Dogbo iz Obale Bjelokosti, otvoreno osporio homoseksualnost. U propovijedi kolegama biskupima 2023., Dogbo je rekao: „Lezbijske, homoseksualne, biseksualne i transrodne osobe treba izliječiti, a ne podržavati ili predstavljati kao kanon ponašanja koji treba utjeloviti.“
Namještena konklava?
Pontifikove pristaše odbacile su optužbe za ‘namještanje konklave’, tvrdeći da se Franjina imenovanja smatraju ekscentričnima jer nije slijedio svoje prethodnike u imenovanju prelata iz eminentnih nadbiskupija u Kardinalski zbor.
„Ideja da je papa (Franjo) sposoban utjecati na svog nasljednika nije opravdana“, rekao je Alberto Melloni, crkveni povjesničar sa Sveučilišta Modena-Reggio Emilia. „To čak nije ni njegova agenda… Poruka je sljedeća: Ukinuo sam pravilo da neka biskupija mora imati kardinala…“
Franjini apologeti tvrde da je njegova vizija globalna, a ne ideološka, a novoimenovani kardinali odražavaju njegovu ideju prihvaćanja periferije svijeta.
„Više se radi o globalnoj viziji, nego o teologiji“, primijetio je Massimo Faggioli, profesor na Sveučilištu Villanova u Philadelphiji. „Radi se o davanju glasa onima koji su na periferiji… više nego o određenoj viziji Crkve.“
Služba kardinala je inovacija Crkve. Na Lateranskom koncilu (1139.) papa Inocent II odredio je da samo kardinali imaju pravo birati papu, neovisno o drugom kleru. Titula kardinal ušla je u upotrebu nakon što ih je papa Lav IX. (1049. – 1054.) nazvao cardines – šarkama na kojima se njišu vrata sveopće Crkve.
