Već više od 17 mjeseci katolički novinari nagađaju kakve će promjene u politici i djelovanju Vatikana uvesti papa Lav XIV. Hoće li zapravo postati „Franjo II.” i nastaviti razdoblje promjena u Vatikanu? Ili će odbaciti novotarije? Ili će krenuti nekim vlastitim, novim smjerom?
Kada se novoizabrani papa Lav nije uklapao ni u jedan od tih modela – kada su njegove prve javne izjave pokazivale naklonost najprije progresivcima, a zatim tradicionalistima – promatrači zbivanja u Vatikanu pretpostavili su da samo čeka pravi trenutak. Bio je neproziran; bio je papa s osmijehom Mona Lise. No prije ili poslije pokazat će svoje karte.
Sada smatram da je vrijeme da prestanemo nagađati i prihvatimo kako papa Lav ne glumi nikakvu ulogu. Njegove pažljivo uravnotežene izjave ne služe prikrivanju njegovih namjera – one same predstavljaju njegove namjere. Kod ovoga pape vrijedi: ono što vidite, to i dobivate.
Papa Lav preuzeo je službu u trenutku ozbiljnih, čak i opasnih podjela unutar sveopće Crkve. Rijetko daje javnu izjavu, a da pritom ne naglasi potrebu za jedinstvom, neizravno podsjećajući slušatelje da je uloga rimskoga prvosvećenika biti žarište jedinstva, a ne pokretač promjena. Jasan obrazac njegovih namjera možemo uočiti u razgovoru s novinarima tijekom povratnog leta u Rim nakon posjeta Južnoj Americi.
Čak je i konferencija za novinare tijekom leta na neki način bila znak kontinuiteta. Samo nekoliko dana ranije, kada papa nije odgovorio na novinarska pitanja tijekom leta iz Rima, novinari su zaključili da prekida „tradiciju” koju su uspostavili posljednji pape. No nije bilo tako: strpljivo i iscrpno odgovorio je na pitanja. Ako nijedan njegov odgovor nije izazvao senzacionalističke naslove kakve je papa Franjo redovito stvarao, i to je pokazatelj stila novoga pape.
Ne da papa Lav posebno ističe tu razliku. Izjavio je da ne namjerava poništiti dokument Traditionis custodes, „zbog jedinstva Crkve”. Kao što je pokazao u više navrata, nerado se odriče odluka koje je donio papa Franjo. S druge strane, odmah je zatim dvaput spomenuo da postoje „mogućnosti davanja dispenze” od odredaba dokumenta Traditionis custodes, pretpostavljamo također radi jedinstva Crkve.
Upitan o mogućnosti da se oženjenim muškarcima dopusti primanje svećeničkog reda, rekao je: „Vrata nisu zatvorena.” No zatim je dodao da promjena dugogodišnje discipline Rimske Crkve „može izazvati podjele”. Potom je još jednom naglasio – kako nitko ne bi propustio glavnu poruku – da je „jedan od mojih prioriteta prije svega promicati jedinstvo i zajedništvo među nama kao članovima Crkve”.
Čak i u odgovorima na pitanja o političkim temama – o kojima se očito raspravljalo tijekom njegova boravka u Argentini, kao i o onima koja su se pojavila zato što je odlučio glasovati na američkim izborima – papa Lav najprije je govorio o potrebi izbjegavanja polarizacije.
Zapravo, najotkriveniji odgovor koji je papa dao tijekom razgovora u zrakoplovu možda je bio onaj na pitanje o njegovim prioritetima: „Ne osjećam potrebu da ih mijenjam, hvala vam, ali u osnovi ćemo nastaviti kao i dosad.”
Čuli ste što je papa rekao. Jedinstvo Crkve njegov je prvi prioritet. Ne namjerava mijenjati svoje prioritete. Ono što vidite, to i dobivate.
Među brojnim nepoželjnim promjenama koje je papa Franjo uveo u Vatikan bila je i nova zamisao da svaki papa treba promicati vlastiti program promjena. Svakako, svaki rimski prvosvećenik ima vlastite prioritete i osobni stil upravljanja Crkvom. Novi pontifikat uvijek donosi suptilne promjene, od kojih su većina zanimljive samo novinarima specijaliziranima za vatikanska zbivanja. No prije pape Franje nijedan se moderni papa nije otvoreno odricao važnih odluka svojih prethodnika.
Papa Ivan XXIII. jednom je, uz svoj prepoznatljivi smisao za humor, primijetio da mora biti papa čovjeku koji drži nogu na papučici gasa, ali i čovjeku koji drži nogu na kočnici. Papa Lav vratio je takav pristup na Petrovu stolicu. Nije iznenađujuće što nikada nije odbacio smjernice koje je postavio papa Franjo, ali je u nekoliko navrata ipak pritisnuo kočnicu.
Stoga prestanimo čekati da vidimo kamo papa Lav ide. Znamo što namjerava. Ako ne potiče onu vrstu polemika koja komentatorima daje posla, to nije slučajno: on želi liječiti podjele, a ne ih produbljivati.
Još nešto: katolici koji ne odobravaju odlučnost pape Lava da ostane na sredini puta – oni koji bi željeli da krene odlučno u jednom ili drugom smjeru – možda će se još dugo morati nositi sa svojim nezadovoljstvom. Papa ima tek 71 godinu, a njegov brzi oporavak od operacije zbog raka, što je bilo očito tijekom njegova boravka u Južnoj Americi, svjedoči o njegovu dobrom zdravstvenom stanju i vitalnosti. Kako je rekao novinarima u zrakoplovu: „Izdržljivost je jedan od darova koje mi je Gospodin podario.”





