Ovu će godinu obilježiti završetak Sinode o sinodalnosti za sinodalnu Crkvu. Prva od dvije faze održana je prošlog listopada u Rimu; druga će se održati u listopadi ove godine.
Ali čini se da bi sam sinodalni proces mogao bi biti doveden u pitanje zbog objavljivanjem Fiducia Supplicans krajem prošle godine, deklaracije Dikasterija za doktrinu vjere o blagoslovima “neregularnih i istospolnih parova”. S obzirom da je tako velika inicijativa pokrenuta bez značajnih konzultacija, dovodi se u pitanje sam duh sinodalnosti. Sama će se sinodalnost stoga pomnije ispitati u mjesecima koji dolaze.
Na početku 36-mjesečnog sinodalnog procesa papa Franjo je pojasnio da je Duh Sveti “glavni voditelj sinode”, otvoreno rekavši da “ako Duh nije prisutan, neće biti sinode”.
Stoga je od prvenstvene važnosti razlučiti je li Duh Sveti doista bio aktivan u sinodskom procesu. To se često tvrdilo, ali to bi mogla biti samo pobožna želja. U crkvenim je krugovima uobičajeno pretpostaviti da je Duh Sveti pokrenuo bilo koju odluku ili proces koji je pokrenut.
Nije upitno da je Duh Sveti uvijek prisutan u Crkvi. Ali posebno je pitanje je li On bio protagonist ovog procesa.
Naime, Sveti je Otac već dao primjer kako Duh Sveti ne vodi sinodalni proces. Amazonska sinoda 2019. odobrila je prijedlog za oženjene svećenike. Papa Franjo ju je odbacio i kasnije objasnio da rasprava o toj temi nije pravo “razlučivanje”.
Dakle, “Bez Duha Svetoga nema sinode”, upozorio je papa Franjo. U listopadu će se održati sinodalna skupština. Hoće li Duh Sveti voditi proces? Ili će izostati pravo razlučivanje, kao što je papa Franjo ocijenio 2019.?
