Kardinal Ludwig Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, dao je intervju talijanskom dnevniku Il Giornale, objavljen 6. listopada.
Kardinale Gerharde Ludwig Müller, vi ste prefekt emeritus Kongregacije za nauk vjere. Kako ocjenjujete prve mjesece pontifikata pape Lava?
„Svi smo bili sretni što je papa Lav započeo svoj pontifikat s Kristom, središtem kršćanske vjere: ovaj kristocentrizam je nužan. Mnogi žele da Crkva govori samo o društvenim i političkim pitanjima. Naravno, i ona su dio njezina poslanja, ali njezino primarno poslanje je naviještanje Evanđelja spasenja i vječnog života za sve ljude.“
Mislite li da će tijekom ovog pontifikata biti više pozornosti posvećeno kolegijalnosti?
„Da, o tome smo razgovarali prije konklave. Kolegijalnost biskupa je element kršćanske vjere, dio dogme. Papa, kao biskup Rima, nije izoliran poput autokrata, već ima zbor kardinala koji je njegov senat. Savjeti koje daju kardinali vrlo su važni, ne zbog njihovih osobnih interesa, nego kako bi intelektualno i moralno pomogli papi u njegovu poslanju.“
Neki smatraju da će se s papom Lavom dogoditi povratak tradiciji.
„Ne smijemo praviti usporedbe s prethodnim papama. Lav ne može oponašati Franju, baš kao što Franjo nije mogao oponašati Benedikta, i tako dalje. Primjerice, govori se o tome da Lav nosi mozetu: to nije nešto što ga čini ‘ljepšim’, već izraz njegova službenog položaja. U tom smislu, mislim da su mnogi ljudi stekli dojam da papa Lav želi sebe prikazati više kao Petrova nasljednika, a ne stavljati svoju osobnost u prvi plan. Jasno je da se služba ne može odvojiti od osobe, ali se u određenom smislu mora napraviti razlika.“
Papa Lav rekao je da je već primio nekoliko pisama o latinskoj misi. Smatrate li da je potrebno intervenirati po tom pitanju?
„Krenimo od činjenice da postoje različiti obredi, uključujući latinski obred koji je najrašireniji. Oci Koncila odlučili su ne mijenjati misu, nego tek malo prilagoditi obrede kako bi se olakšalo aktivno sudjelovanje vjernika. Međutim, neki su imali rezerve prema liturgijskom obliku te su ostali pri latinskom obredu kakav je bio do 1962. godine. Neki od tih takozvanih tradicionalista kažu da je samo taj oblik valjan. To ne možemo prihvatiti; mora se pronaći pragmatično i tolerantno rješenje. Potrebno je rješenje utemeljeno na katoličkom razmišljanju koje razlikuje bit sakramenata i djelomično promjenjive obrede.“
Što vi mislite o tome?
„Ovo se pitanje ne može riješiti autoritarnošću. Potrebna je medijacija: obje strane moraju se malo približiti jedna drugoj. Potrebno je jasno, teološko, a ne samo političko promišljanje.“
Među mnogim pismima, papa Lav je također primio peticiju koju je potpisao veliki broj znanstvenika, a traži razjašnjenje nakon ‘zbrke’ koju je izazvao jubilej LGBTQ+ zajednice. Što mislite o tome?
„Ne znam hoće li papa išta reći o tome, ali situacija je vrlo jasna: Sveta godina i Sveta vrata ne mogu se iskorištavati za ideologiju takve vrste. Crkva, u ime Isusa Krista, prihvaća sve ljude i njihove probleme, ali Bog je stvorio muškarca i ženu, i samo je ovaj brak jedina mogućnost za bračni život. Sveta vrata ne mogu se koristiti za politička pitanja: mislim, primjerice, na one koji dolaze ovamo na hodočašće kako bi postavili pitanja o sukobima između Palestinaca i Izraelaca. Ali što to ima s njihovom vjerom? Krist je Sveta vrata kroz koja ulazimo u Crkvu, Božju obitelj. Mi kršćani ne smijemo pobijediti naše neprijatelje, nego neprijateljstvo.“
Na temu spolnosti, papa je rekao da se doktrina neće mijenjati, ali potvrđuje Franjino „Todos, todos, todos“ (Svi, svi, svi). Mislite li da je postignut kompromis?
„Svi su ljudi pozvani pronaći Isusa Krista, jedinog spasitelja svijeta, ali uz promjenu vlastitog života. Problem je što mnogi žele razumjeti to ‘svi’ kao prihvaćanje životnog stila koji je u suprotnosti s kršćanskim načinom života. Pomislimo na tradiciju, na Crkvu u Rimu u drugom ili trećem stoljeću. Članovi Crkve su se pitali: što da radimo s gladijatorima koji, iako ubijaju druge ljude, žele biti kršteni? Da bi ušli u Crkvu po krštenju, moraju promijeniti svoj život. I tako je i s mnogim drugim kategorijama ljudi…“
Papa je govorio o američkim pokretima za život, rekavši da ne mogu biti protiv pobačaja, a istodobno biti za smrtnu kaznu ili za migracijske politike koje postoje u Sjedinjenim Državama…
„Papa nije uspoređivao niti relativizirao ove situacije, koje su objektivno različite, nego je govorio samo o subjektivnoj dosljednosti koja se zahtijeva u svim različitim slučajevima zaštite života. Pobačaj znači ubiti nedužnu osobu, a Crkva je uvijek govorila da je to brutalan zločin. Ali to se ne može staviti na istu razinu sa smrtnom kaznom za kriminalca koji je ubio druge ljude. Čak se i u Starom zavjetu spominje smrtna kazna za one koji su ubili drugoga. Osobno sam protiv ove kazne, ali moramo se sjetiti da je među naučavanjima Crkve bilo prihvaćeno, u određenim granicama i u krajnjim slučajevima, da je civilne vlasti mogu primijeniti. Pitanje migranata je nešto drugo: uvijek moramo postupati prema bližnjemu kao prema bratu, ali države imaju svako pravo regulirati ilegalnu imigraciju i štititi vlastito stanovništvo, možda i od kriminalaca koji dolaze iz drugih zemalja.“
Mislite li da će ovaj pontifikat donijeti iznenađenja ili će biti pontifikat bez velikih potresa?
„Očekujem iznenađenja koja se tiču Božje riječi, a ne senzacionalizma, poput: ‘Evo, prvi papa koji je otišao u Moskvu’, ili nešto slično. Papa nije osoba od javnog interesa; on se ne predstavlja po pravilima holivudskih zvijezda, nego kao dobar pastir koji daje svoj život za Kristovo stado.
„Svi smo uvjereni da naš Papa ima tu ravnotežu da se ne predstavlja kao slavna osoba, kao najpoznatiji čovjek na svijetu. Sve to nema nikakvu vrijednost pred Bogom. Ono što Bog misli o nama važnije je od onoga što ljudi misle o nama. Kao što je sam papa Leon rekao: ‘Učinite se malima kako biste napravili mjesta Kristu.’“
